“Dan bijelih traka”: Tužno sjećanje na 3.176 ubijenih Prijedorčana

Prijedor, ali i cijeli svijet, danas se prisjeća 3.176 ubijenih građana ovog grada, žrtava srpskih vojnih snaga. Među stradalima je i 102 djece. “Dan bijelih traka – 31. maj” i ove godine bit će obilježen mirnom protestnom šetnjom preživjelih Prijedorčana na Gradskom trgu, a kako je najavljeno, i u još 50 gradova širom svijeta.

U Sarajevu i Mostaru Dan bijelih traka obilježavaju volonteri Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 . godine.

Sarajlijama će bijele trake dijeliti na križanju ulica Ferhadija i Muvekita, a građanima Mostara u ulici Braće Fejića, kao i u prostorijama Muzeja.

Od ranih jutarnjih sati, na prozoru muzeja izvješena je bijela zastava u znak sjećanja na zločine počinjene u Prijedoru.

Zvanično obilježavanje Međunarodnog dana bijelih traka u Tuzli će početi u 12 sati, dok će u Beogradu ovaj datum biti obilježen uličnom akcijom “Žena u crnom“, uz veliko osiguranje policije.

Sjećanje na ubijenu djecu Prijedora

Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović rekao je za Fenu da će fokus ove godine biti na 102 ubijene prijedorske djece i inicijativu roditelja da se postavi dostojno spomen-obilježje ubijenim mališanima u centru Prijedora, iako gradske vlasti već dugo odbijaju to da urade.

“Bijele trake su jedan od dokaza namjere da u Prijedoru bude počinjen genocid, jer je obilježena grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona s tog teritorija”, ističe Duratović.

Govoreći o presudama za počinjene zločine u Prijedoru, Duratović kaže da je do sada izvršena 51 pravosnažna presuda, a da su zločinci osuđeni na 770 godina zatvora.

Udruženje žrtava i svjedoka genocida poziva građane cijele Bosne i Hercegovine da učestvuju u obilježavanju Dana bijelih traka. Akcija pod nazivom „Zajedno protiv negiranja“ ima za cilj uključivanje što više predstavnika institucija i običnih građana koji će na simboličan način pokazati solidarnost sa patnjama stanovnika općine Prijedor 1992. godine.

“Pozivamo sve ljude, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili etničku pripadnost da danas na svoje domove vidno istaknu bijele čaršafe, a na lijevu ruku da stave bijelu traku, kako bismo zajedno bili glas protiv negiranja počinjenih zločina u općini Prijedor 1992. godine”, poručeno je iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Prijedor, grad u kome žive osuđeni za zločine nad komšijama

“Te presude izrečene su Srbima iz Prijedora i ne postoji grad u svijetu u kojem živi toliko građana koji su osuđeni za ratne zločine nad svojim komšijama”, kazao je Duratović.

Dodao je da se još vodi 37 procesa na Sudu BiH, te je izrazio nadu da će i ostali počinioci najtežih ratnih zločina odgovarati za svoja djela.

“U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi “strano tijelo” kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama koje nisu toliko uočljive kao genocid”, istakao je.

Za to postoji, naglasio je, hiljade primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava. Duratović navodi da je on, kao bivši logoraš, nepoznata kategorija za sistem u RS-u.

“Naprotiv, zakonska rješenja i pravilnici sasvim otvoreno, bez imalo skrivanja preferiraju pripadnike vojnih formacija RS-a. Ako se dodjeljuju stipendije iz gradskog budžeta, u pravilniku piše da djeca poginulih boraca i ratnih vojnih invalida imaju veliku prednost, dok djeca logoraša i ne postoje”, pojasnio je.

U Prijedoru danas ništa ne podsjeća na 3.000 ubijenih. Ni mala spomen-ploča na zgradama gdje su bili logori ili kod mjesta masovnih grobnica. Nasuprot tome, podignute su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom rata u BiH poginuli na frontu.

“Time se šalje jasna poruka da povratnici nisu dobro došli u Prijedor, a vlast koriste svaku priliku da “uguše glas“ koji govori istinu”, napominje Duratović.

Mirsadu Duratoviću ubijeno 47 članova porodice, preživio Omarsku, Manjaču i Trnopolje

Duratović poručuje da građani koji su izloženi diskriminaciji, mogu to podnijeti godinu ili pet godina, ali da nakon 15 ili 20 godina jednostavno popuštaju pod teretom, prvenstveno zbog egzistencije i zaposlenja.

Duratović je 20. jula 1992. izgubio sve, kada mu je na kućnom pragu ubijena gotovo cijela porodica, otac, brat, djed, nana, amidže i rođaci. Njih 47. Zbog čiste sreće Mirsad je kao dječak preživio živi štit, nakon čega je odveden u logor Omarska, potom u Manjaču, te Trnopolje.

Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu naređuje da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Tada su počeli zločini u Prijedoru, odvođenjem stanovništva u logore, masovne egzekucije i drugi zločini. Ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece.

Zbog toga se, u znak sjećanja na stradanje nesrpskog stanovništva Prijedora i okoline 31. maja, u Prijedoru i svijetu obilježava “Dan bijelih traka”.