Prije oko 4.000 godina u drevnom Babilonu prvi put je obilježena Nova godina i do danas je slave ljudi širom planete uz muziku, vatromet, društvo, bilo u kućnoj atmosferi, bilo u restoranima ili ulicama i trgovima.
Međutim, običaji su se promijenili od tih davnih vremena, a iako istim povodom u različitim zemljama slavi se na drugačije načine, pa se postavlja pitanje koji su to načini i šta oni znače.
Prema antičkim autorima, proslavljanje Nove godine je nastalo od svetkovine rađanja Sunca, i tokom povijesti, kako su se mijenjali religijski sistemi, mijenjali su se i kalendari i načini računanja vremena, pa i dan kada se dočekuje Nova godina.
U antičkom Rimu ona je počinjala 1. marta. U Bizantu početak godine je bio 1. septembra. Prvi januar bio je u antička vremena dan kada su u Rimu konzuli stupali na dužnost. Tada je priređivano opće slavlje uz međusobna čestitanja i dijeljenje poklona.
Kršćani su stoljećima zazirali od obilježavanja Nove godine zbog protivljenja poganskim tradicijama, pa se tek od 12. stoljeća postepeno prihvaća 1. januar kao početak kalendarske godine.
Svaka zemlja ima svoje novogodišnje običaje
Španjolci, na primjer, u ponoć jedu grožđe i to po 12 zrnaca grožđa da bi bili sretni svih 12 mjeseci 
u godini, Grci jedu kolač u kojem se nalazi novčić, koji u Novoj godini donosi sreću.
Japanci doček Nove godine obilježavaju cijelio dan. Oni počinju u jutarnjim satima kada čišćenjem kuća, procesom poznatim kao “ousouji”, simbolično “tjeraju prašinu” iz prošlosti i pripremaju dom za uspješnu novu godinu.
U Brazilu je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi.
Njemcima je nezamisliva novogodišnja noć bez vatrometa, dok Britanci strepe tko će im prvi doći u goste, jer, prema starim verovanjima, to znači koliko će imati sreće u novoj godini.
Na Novu godinu u Kini sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja.
