ILIJAŠVIJESTI

Knjiga sedmice: „Čuvarkuća“ autora Tarika Đođića

Roditelji koji žele podstaći svoju djecu da zavole čitanje, mogu to učiniti tako što će svakodnevno kod kuće čitati naglas. Naučno je dokazano da će djeca školskog uzrasta kojima su roditelji glasno čitali knjige, imati veće šanse da razviju sklonost ka čitanju. Dakle, dragi roditelji, čitajte svojim mališanima priče, to je najbolji način da i oni zavole knjige.

O autoru

Godine 1966. u malom bosanskom gradu, Prnjavoru kod Banja Luke, rođen je Tarik Đođić, od milja ga prozvaše Đođa. Nadimak mu dadoše drugovi, još u djetinjstvu.

Tarik je direktor svima nama poznate Al Jazeere Balkans. Tarik je u Sarajevo došao 1986. godine kada se odlučio da će njegovu  studentsku životnu stazu obilježiti studij prava, kojeg Tarik uspješno završava u roku. Poznata nam je svima ona pjesma od našeg rahmetli velikana Saje: „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije nikad više iz Saraj'va taj otići ne umije” pa tako je bilo i sa Tarikom, ostaje da živi u Šeheru.

Crtica iz Tarikove biografije nam kazuje da je 2015 godine razbio nos, spuštajući se niz tobogan pa je morao neki period mirovati. Mirovanje mu je iziskalo želju za pisanjem. Tada, Tarik piše svoju prvu zbirku priča, nazvavši je “Čuvarkuća” (ona koja čuva kuću). Promocija “Čuvarkuće”  bila je prošle godine u oktobru u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Rijedak miks emocija, nostalgije, djetinjstva, opisa jedne male sredine i života u kojemu se svi mogu prepoznati. Iz maloga u veće, iz većega u univerzalno. Impresivna je, nakon svega što se dogodilo njegovoj obitelji i sredini iz koje je potekao, Tarikova suptilnost u razlikovanju pojedinačnih i kolektivnih odgovornosti za dobro i zlo. Ako se u nekim drugim državama tako ne razmišlja, u BiH je to imperativ.

Čuvarkuća je djelo u kojem autor iznosi crtice iz svog djetinjstva, studentskih dana, sadašnjeg života. To je djelo koje je zaista bilo potrebno narodu u BiH. Trebalo nam je nešto zanimljivo, nešto što će čitaocima dati motivaciju da čita, a i na kraju svega da iz toga izvuče vrijednu poruku. Jer doista živimo u vremenu vrtloga, gdje sve manje i manje možemo pronaći profinjenog medijskog sadržaja, sadržaja koji promoviše najveće moralne vrijednosti čovjeka. Tarik je to upravo učinio sa “Čuvarkućom”.

Knjiga “Čuvarkuća” nastala je kao svojevrstan literarni eksperiment, jer je autor priče, koje je objavljivao na Facebooku, urednički i autorski priredio u knjigu, koja je, kako su primijetili promotori, snažno zaživjela i prije nego je bila objavljena.

 

20 odabranih citata iz knjige “Čuvarkuća” autora Tarika Đođića

Ima dana kad ne želite ustati iz kreveta. Čovjek bi platio više od svoje dnevne zarade samo da ne mora na posao. Obično ta ideja ne ode dalje od početne zamisli, ali znate da ima takvih dana.

Ima dana kad ne očekujete pobjedu, ni poraz, a ni remi nije opcija, jer vam se ne igra.

Nikad u životu ne fali sve, nego samo malo.

Kažu da je ponekad teže primiti šamar dobrote nego onaj stvarni. Kažu.

I tada, kao i danas, Balkanci su se pretvorili u miševe kada igraju u gostima, bojali su se gostujućeg terena.

U vremenu u kojem živimo, punom realnih i još više iracionalnih strahova, ponekad mi se učini da bi bilo dobro organizovati neko masovno salijevanje strave. Ili barem pripadnutim ljudima dati malo vode priko mašica.

Pravom majstoru jedan potez je dosta da pokaže šta zna. Pravi majstor je uvijek spreman, čak i kad ne sjedi na klupi.

Dragi ambiciozni roditelji, molim vas, nemojte se previše radovati ako vam vaš mezimac saopšti da su ili da je nekog pobijedio s 12:0. Upitajte se kakav je bio protivnik i kako se osjećaju njegovi roditelji. Jer roditeljska ljubav je otprilike – neriješeno.

Danas zanata više niko neće, a i od lopte su napravili nauku.

Nikad i nikog nemojte pitati šta čekaš, kad ćete više ili šta ste stali. Možda solite živu ranu ili zabijate nož u već bolno srce. Nafaka je to, insan bi se trebao pomiriti: nekom dođe lahko, nekom teško, a nekom ne dođe nikako. Al insan je insan, teško se sa sudbinom miri.

Jer, život ne čine samo rijetke pobjede i izvjesni porazi. Život je igra koja je lijepa samo dok se igra.

Od svih mita ja volim samo onog vranjanskog, mangupa, bekriju što po nju ne dođe.

Život se zida. Postoji stotinu načina da se nešto sruši, a samo jedan da se nešto sazida: cigla po cigla, pažljivo i s mjerom. Ako samo jedna cigla ne bude na svom mjestu, zid može ispasti kriv, može se srušiti ili same temelje ugroziti. Zidajte pažljivo.

Život se gradi. Od temelja ka krovu. Imajte plan, imajte sve dozvole, urbanističke i građevinske, da ne ugrozite druge, jer i oni imaju pravo na život i na gradnju.

Dijete k'o dijete, vara se, ne zna. Ne samo da će plakati, nego te suze neće nikad zaboraviti. Kao ni svoju učiteljicu. Uči.

A ožiljci? Neka ih, jer svako svoje ožiljke nosi.

Tek u sebi tražeći to nešto, možete nešto naći u drugima, slušajući ljude, pa se nadati da će se ta dva „nešto“ sresti u riječima koje pišete.

Ne može se naći dobrota u ljudima, ako je prvo ne potražimo u sebi.

Šah je kao život: taknuto-maknuto, nema povratka.

Uvjerenost u kvalitet svog proizvoda jeste osnova svakog uspješnog marketinga.

Povezane objave

Back to top button