Sve dobre knjige imaju jednu zajedničku stvar – realnije su nego da su se zaista i desile u stvarnosti.
Knjiga Olivere Ćirković o kojoj se mnogo priča “Ja, Pink Panter” ove godine je među najprodavanijim prije svega zbog emotivne potresne i veoma iskrene ispovijesti bivše košarkašice i reprezentativke koja je kao član ozloglašene bande “Pink Panter” služila kazne u najstrožijim grčkim zatvorima iz kojih je čak i bježala.
Od reprezentacije do rešetaka.
Ratovi i raspad stare Jugoslavije označili su početak novog, burnog i strašnog vremena. Novi idoli mladih postali su ratni profiteri, a karijere folk pjevačica primjeri životnog uspjeha. Kriminal je u Srbiji postao uvaženo zanimanje. Ona nije nimalo ponosna na svoj život i ne predlaže nikome na ovom svijetu da mu bude uzor. Za svojih četrdeset pet godina života pretrpjela je mnogo manju kaznu nego većina njenih vršnjaka koji su inženjeri, arhitekte, radnici …
Ispovijest Olivere Ćirković iskrena je i na mahove potresna priča žene koja sebe nije štedjela jer je vjerovala u ljude, sebe i svijet koji će je na kraju izdati. Platit će skupu cijenu za to, ostat će bez slobode, prava na istinu, bit će žrtva sistema, osude i konvencionalnog shvatanja pravde.
I sama opljačkana i razočarana, odlučila je da uzme pravdu u svoje ruke i ispriča svoju priču, ne štedeći ni sebe ni druge.
Istovremeno, to je i hronika olovnih godina, kraja jedne ere i početka nove, historija velikih zabluda i velikih snova koji su često znali da budu isto.
Knjige, kao i prijatelji, trebaju biti malobrojni i dobro odabrani. Poput prijatelja, trebamo im se uvijek iznova vraćati, a one nas, poput vjernih prijatelja, nikada neće iznevjeriti, nikada prestati voditi.
