Knjiga sedmice: “Patuljak vam priča” autora Ahmeta Hromadžića

Patuljak vam priča

Tužne, ali i poučne priče govore o povjerenju i prijateljstvu. Povjerenju koje je teško steći, te kako ne trebamo svima vjerovati, jer ponekad ljudi, a u ovom slučaju i životinje rade sve za svoju korist. Pažljivo trebamo birati kome treba vjerovati i s kim se možemo upuštati u dublji povjerljivi prijateljski odnos. Također vidimo kako pravo prijateljstvo traje vječno, te kako su naši pravi i iskreni prijatelji spremni sve učiniti za nas.

U pričama susrećemo onomatopeju i personifikaciju. Personifikacija se koristi iz razloga što ljudski mozak posvećuje pažnju životinjama, jednako kao i ljudima, te u životinjama traže ljudske osobine, koje često poistovjećujemo sa životinjama. Sugerira na antropomorfizitet, te na taj način druge stvari i bića počinjemo smatrati moralnim vrijednostima.

Također može potaknuti na našu neostvarenu potrebu za društvom, kao na primjer, nedostatak socijalnih veza s drugim ljudima. Antropomorfizam postoji da pojednostavimo i lakše te učinkovitije shvatimo složena zbivanja. A sve ono što je nehumano prema čovjeku nazivamo dehumanizacija koju karakteriziraju bešćutni postupci prema ljudima. Hromadžić se izražava kroz emocije, slike i razne stilske figure.

Hromadžić u svoje priče uvodi patuljke koji imaju posebne i natprirodne moći, s odlikama ljudskih dubokih osjećaja. Patuljke koji su puni ljubavi i razumijevanja. Na trenutke su nježni i osjećajni, a u isto vrijeme mogu biti podli i zli, te se ponašaju tako da gledaju svoju korist.

Ahmet Hromadžić biografija

Ahmet Hromadžić je rođen 11. 10.1923. u selu Bjelaju kraj Bosanskog Petrovca. U rodnom mjestu završava osnovnu školu, a srednju tehničku školu pohađao je u Zagrebu i Sarajevu.

Svoju karijeru i pisanje je započeo kao novinar Oslobođenja 1944.godine, a kasnije je bio urednik. Pisao je priče, a prvi roman “Labudova poljana” objavljen je 1952.godine u Sarajevu.

Pisao je knjige za odrasle i djecu, ali njegovo je književno stvaralaštvo bilo više usmjereno dječjoj literaturi i pričama koje su pripadale za vrijeme njegova života. U pričama je opisivao svoje rodno mjesto i netaknute ljepote prirode koja se tamo nalazi. Među njegovim najpopularnijim knjigama ističu se: “Patuljak vam prica”, “Okamenjeni vlakovi” i “Patuljak iz Zaboravljene Zemlje”.

Bio je književni kritičar i za svoje radove je dobio nagrade i priznanja. Njegove su knjige zastupljene u osnovnim školama, te od 2007. osnovna škola u njegovom rodnom mjestu nosi naziv po njemu.

Plamena je jedna od najpoznatijih Hromadžićevih priča.

U prvom planu je ovo sjetna priča o potrazi za prijateljstvom, a u drugom o nostalgiji i potrazi za zavičajem. Izuzetno snažna i dirljiva priča satkana od emocija. Ptica Plamena je prototip posebnosti koji želi biti voljen i prihvaćen, a tu različitost vidi samo kao svoju sudbinu, i nadopunu za ono što drugi nemaju. Ovo je ujedno priča o dubokom bolu koji osjećaju svi oni koje sredina ne prihvata a sami nisu učinili ništa loše da bi se okolina tako negativistički odnosila prema njima. U liku Plamene će sebe naći svi koji u sebi nose tu notu posebnosti i nadarenosti što iskače iz uobičajene prosječnosti i čini ih drukčijim ili boljim od većine, i zato ih ta većina neće i ne želi u blizini. Tada se javlja želja za zavičajem, u kojem se nadaju da će biti jednaki među drugima.

Plamena nam poručuje da su spomenute posebnosti predodređene za nešto veće, za nalaženje spasa i pravog puta, a da su ostavljene za one koji će prijateljski povesti svoje najbliže i izbaviti ih iz nedaća. Zato ih treba prihvatiti, ukoliko ne ugrožavaju druge. I ono što ovu priču, Hromadžićevo remek-djelo, čini malo prizemljenijom čuvajući je da se „ne urekne“, a u vrijeme pisanja se dobro uklapalo u tadašnju atmosferu i razmišljanje, danas pomalo patetično zazvuči:

– Sunce! – uskliknula je. – Spas.

Sadržaj priče:

Priča govori o ptici koja je imala plameno perje i zato što je bila poput zvijezde koja leti – niko se nije usuđivao da joj priđe. Bila je vječito sama i stoga vrlo tužna. Zato je počela da luta i traži svoj zavičaj, u kojem bi našla sestre s kojima bi mogla podijeliti vlastite doživljaje, razgovarati. Ali o zavičaju je ipak mogla samo sanjati. U tim snovima Plamena je bila u najljepšoj zemlji, gdje svi izgledaju kao ona, gdje je i lišće plameno.

Jedne hladne zime upala je u veliku šumu koja je bila sva okružena crnim oblacima. Ptice su skapavale od hladnoće i gladi, a nisu imale izlaza iz šume. Plamena je, videći da ptice nemaju drugog izlaza već da pokušaju izaći iz šume, predložila da ih izvede na mjesto gdje će opet sijati sunce …