MJESTO ZA REKLAMU

Alija Nametak je bio bh. pripovjedač, dramatičar i folklorist. Rođen je u Mostaru 6. marta 1906., a umro u Sarajevu 08. novembra 1987. godine. U Mostaru završava mekteb i gimnaziju, a studije u Zagrebu. Od 1929. godine živi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao srednjoškolski profesor na gimnaziji, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. 1934/35. predavao u Podgorici, a jedno vrijeme je bio lektor i intendant u Narodnom pozorištu u Sarajevu (za vrijeme rata Hrvatsko državno kazalište). Zbog aktivnoga učestvovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. Izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje (Trava zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i šeh Meco, Zagreb 1978).

Značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost. U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posthumno (Zürich, 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija – hroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961-1985).

Djela:
Bajram žrtava (Zagreb, 1931), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941), Za obraz (Zagreb, 1942), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Dan i sunce (Zagreb, 1944), Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945), Trava zaboravka (Zagreb, 1966), Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978), Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994)

Share.

Comments are closed.