Osman Đikić je poznati bosanskohercegovački pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik. Osman Đikić rođen je 7. januara 1879. godine u Mostaru, gdje je završio ruždiju i nekoliko razreda gimnazije. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. 1909. godine seli se u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva “Gajret” i za urednika lista “Gajret”, a već sljedeće, 1910. godine, pokreće politički list “Samouprava”.

Poeziju je počeo pisati veoma mlad, a svoja djela objavljivao je u listovima “Bosanska vila”, “Zora”, “Behar” i dr. Izdao je zbirke pjesama “Muslimanskoj mladeži”, “Ašiklije” i “Pobratimstvo”, a autor je i drame “Zlatija” koja se prikazivala na “Gajretovim” i drugim zabavama. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Osman Đikić umro je u Mostaru 30. marta 1912. godine. U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910. godine, bio je jedan od kandidata Socijal-demokratske stranke za treću kuriju.

Đikićeva djela
Pobratimstvo, 1900.
Muslimanskoj mladeži, 1902.
Ašiklije, 1903.
Đaurko lijepa, 1905.

Folklorne drame
Zlatija, 1906.
Stana, 1906.
Muhadžir, 1909.

Share.

Comments are closed.