Piše: Alma Omerović
Udruženje logoraša Ilijaš obilježilo je i ove godine prigodnim programom na Spomen obilježju logorašima ispred Gradske džamije Ilijaš Dan logoraša s ciljem ukazivanja na trenutni položaj logoraša u zajednici i prisjećanje na zarobljavanja i torture iz 1992. godine.
–Bio sam u logoru u Ilijašu i preživio sam torture. Na području općine Ilijaš bilo je šest logora od kojih su bili stara škola u Podlugovima, željeznička stanica Podlugovi, OŠ „Hašim Spahić“, škola u Bioči, dva logora u Crnoj Rijeci, Zukića kuća i Solana. U tim logorima nestali su ljudi koje još nismo pronašli. Cilj nam je da na 25. godišnjicu kažemo djeci da nemamo ni jednog procesuiranog ratnog zločinca. Nema indicija gdje se nalaze ti ljudi. Naše sudstvo treba više da povede računa kako bi se zločinci procesuirali. Ima krivice i u logorašima jer neće da svjedoče. Koristim ovu priliku, da pozovem sve one koji znaju bilo šta da dođu, daju izjavu. Puno nam logoraša umire, a s njima odlazi istina. Mi smo potpisali Protokol o zaštiti svjedoka, da bi svjedoci imali adekvatnu pripremu prije, u toku svjedočenja i poslije. Pozivam ih da slobodno dođu i daju iskaz, imat će potpunu zaštitu. Za zločine u Ilijašu, najodgovorniji je Ratko Adžić, kazao je predsjednik Udruženja logoraša KS Sabahudin Šehić. 
Savez logoraša u BiHčini napore da populacija logoraša, žrtava torture bude prepoznatljiva i vidljiva. Prije svega da bude vidljiva patnja, bol, tortura koju su prošli, naglasio je ovom prilikom Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine.
–Oko 15.000 hiljada djece je ubijeno u BiH. Oni nisu znali ni šta je politika ni nacija. Ali to nije nekome bio problem da ih muči i ubija zajedno sa njihovim roditeljima. Među vama ovdje ima onih koji su bili malo stariji nego ste vi sada. Prošli su vrlo tešku torturu. Majke su ih morale otkupljivati da ne bi bili ubijeni. Zašto sam ovaj dio govora posvetio vama?! Trebate slušati roditelje, nastavnike. Nemojte nikoga mrziti zato što se zove ovako ili onako. Cijenite ljude po njihovim kvalitetima. Nama je ostavljeno u amanet da o tome pričamo. U BiH je bilo 657 logora i desio se zločin i genocid. Nažalost, mi o tome ne pričamo. I kada pričamo, pričamo stidno. I kao da se sramotimo što smo bili žrtve. A treba da se stidi onaj ko je to planirao, organizovao i izvršio zločin. Populacija logoraša je jedina koja nije prepoznatljiva, nema je u zakonu. Svima nama ostaje uporna borba. Vjerujemo da ćemo se na kraju izboriti za Zakon o žrtvama torture, da neko shvati potrebu da nas jednom stvarno treba prebrojati, koliko nas je bilo u logorima, koliko su nas mučili, koliko su ubijali. Jedini način za to je svjedočenje. Pozivam vas sve da skupite snage i svjedočite. Oni koji su počinili zločin žele da se o tome što manje priča. Zlo možemo spriječiti samo ako budemo govorili o tome. Ovo moramo raditi zbog naše djece, kako ne bi doživjela sudbinu koju smo mi doživjeli, rekao je Mešković prilikom obraćanja. 
Općina Ilijaš pomaže rad Udruženja logoraša Ilijaš i aktivnosti vezane za njihovo članstvo, egzistencijalne zahtjeve i pitanja kvaliteta života općenito na području općine Ilijaš.
–Ključno pitanje je status logoraša koje nije riješeno. To se zaista u konačnici treba riješiti. Ovi ljudi su zaista prošli jednu veliku torturu. Nažalost, ona se desila na području naše općine i bilo ih je preko 1 500. Korištene su škole za logore a to su mjesta gdje se uči. Moramo verificirati i zabilježiti sve to u historiji. Moramo mlade ljude podučavati na civiliziran način kako da na puno ljepši način poreda stvari. Prespektive još uvijek nisu dobre, trebamo svi apelovati da ovo pitanje riješimo, istaknuo je načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić.
Kroz ilijaške logore, od kojih su najpoznatiji bili oni u osnovnim školama u Ilijašu i Podlugovima, prošlo je blizu 1000 logoraša, muškaraca, žena, djece i starijih osoba. Neki od ilijaških logoraša bili su zatočeni i u logorima na području Vogošće, kao što su Planjina kuća u Svrakama, bunker i restoran „Kod Sonje“ u Vogošći. Bez vode, hrane, kao živi štit, u nepodnošljivim uslovima logoraši su preživljavali mjesecima.
