ILIJAŠ

U Ilijašu održana promocija novoobjavljenog izdanja “Izabrana djela Dževada Karahasana“.

U Biznis centru Ilijaš, u okviru manifestacije „llijaški dani 2019“ održana je  promocija novoobjavljenog izdanja “Izabrana djela Dževada Karahasana“. Riječ je o izabranim djelima jednog od najvećih živućih bosanskohercegovačkih i evropskih pisaca, koji je za svoj rad dobio neke od najvećih svjetskih književnih nagrada, a bio je nominiran i za Nobelovu nagradu. Osim Karahasana ilijaškoj publici su se obratili Ajet Arifi, direktor Izdavačke kuće Connectum, urednik izdanja Matija Bošnjak i moderator Semir Spahić.

Izabrana djela su proizvod brojnih, dugih razgovora s bliskim osobama, a zastupljeni su romani, knjige propovjedaka i izrazito strog izbor eseja, kazao je Karahasan.

Urednik izdanja Matija Bošnjak kazao je da se radi o “probranoj zbirci djela najuglednijeg živućeg književnika bh. i regionalnog kulturnog prostora i jednog od najznačajnijih evropskih pisaca današnjice”.

– U izbor je ušao dio Karahasanovog opusa od deset djela. Uvrštena su i djela iz autorove ranije stvaralačke etape, kao i romani i ostvarenja kojima je Karahasan stekao renome u Bosni i Hercegovini, regionu i Evropi, obrazložio je Bošnjak.

U izabrana djela uvršteni su zbirke pripovjedaka “Kraljevske legende”, “Kuća za umorne” i “Izvještaji iz tamnog vilajeta”, romani “Istočni diwan”, “Sara i Serafina”, “Šahrijarov prsten”, “Noćno vijeće”, “Šta pepeo priča” i knjige eseja “Dnevnik selidbe” i “O jeziku i strahu/Knjiga vrtova.

Akademik Dževad Karahadan rođen 1953. godine u Duvnu, Dževad Karahasan je od najranijih dana želio postati piscem i vlastiti život posvetiti književnosti. Osnovno i gimnazijsko školovanje završio je u rodnom gradu, a višak znatiželje i potrebe za obrazovanjem voditi će ga u Franjevački samostan, gdje će uzimati časove klasičnih jezika, latinskog i starogrčkog.

Na studij komparativne književnosti i teatrologije dolazi u Sarajevu, što je trenutak kada počinje njegova, kako sam kaže, „sudbinska veza“ sa ovim gradom, koji će postati, ne samo velika tema njegove književnosti i njegove esejistike, nego i kulturna prizma kroz koju će posmatrati i razumijevati svijet oko sebe. 

U akademskom pogledu, Dževad Karahasan je postigao jednako zapažene i značajne rezultate koliko i kao evropski renomiran književnik, dajući veliki doprinos proučavanju književnosti na ovim prostorima, počevši od doktorske disertacije odbranjene u Zagrebu, koja će kasnije biti objavljena pod naslovom Model u dramaturgiji. U periodu između 1986. i 1993. godine, Dževad Karahasan je obnašao ulogu dekana Akademije scenskih umjetnost u Sarajevu, bivajući istovremeno na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame pri istoj obrazovnoj ustanovi. Od 1994. godine predaje kao gostujući profesor na europskim univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Baselu, na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu, kao i na svom matičnom Univerzitetu u Sarajevu. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost. Počasni doktorat univerziteta u Bazelu je dobio 2014. godine, a u Grazu, jednom od njegovih gradova, imao je prestižni status gradskog pisara. 

Svojim prvim romanom Istočni diwan, objavljenim 1989. godine, Dževad Karahasan se pozicionirao kao relevantan romanopisac na južnoslavenskoj književnoj sceni, uspostavivši pritom i temeljne principe svoje poetike, koja će, u težnji da sintetizira iskustvo Zapada sa horizontom orijentalno-islamskog kulturnog krug, ostati reprezentativna i prepoznatljiva kroz sva njegova buduća romaneskna ostvarenja: Šahrijarov prsten iz 1996., Sara i Serafina, Noćno vijeće iz 2005. i konačno trilogija Što pepeo priča objavljena 2016. godine, čemu se moraju pridružiti i knjige pripovjedaka Kraljevske legende iz 1980., Kuća za umorne iz 1993. i Izvještaji iz tamnog vilajeta objavljeni 2007. godine. 

Premda insistira na tome da se odnos čitatelja sa piscem formira na temelju napisanih djela, a ne stečenih priznanja, Dževad Karahasan je tokom svoje književne karijere dobio mnoga priznanja i nagrade, kako u regionalnom, tako i europskom kulturnom prostoru: nagradu Veselin Masleša za knjigu godine 1981., nagradu za jugoslovenski roman godine 1990., koju je stekao zahvaljući Istočnom diwanu, nagradu Franjevačke provincije Bosne srebrene za dramu Kotač svete katarine, nagradu Charles Veillon za knjigu eseja 1995. kao i nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu godine također 1995., međunarodnu nagradu za interkulturalni dijalog 1997., Herderovu nagradu 1999., nagradu Lajpciškog sajma knjige za Knjigu vrtova 2004., srednjoeuropsku nagradu za književnost festivala u Vilenici 2010., nagradu Heinrich Heine i Goetheovu medalju 2012., nagradu 25. novembar 2016., nagradu Franz Nabl 2017. godine, a dvaput je nominiran i za Nobelovu nagradu. 

Povezane objave

Back to top button