Hladni dani polako pristižu u Ilijaš, a u kino sali Kulturno-sportskog centra osjeća se posebna energija. Dok članovi HKD “Napredak” dogovaraju detalje, u pozadini se čuju dječji glasovi i veseli smijeh. Na sceni još nema ukrasa, ali sve odiše pripremama za jedno od najradosnijih okupljanja u godini – tradicionalni Božićni koncert, koji će se održati 20. decembra.
Jedanaestu godinu zaredom, “Napredak” okuplja djecu, roditelje i građane svih nacionalnosti, stvarajući događaj koji nadilazi praznik. Koncert je postao simbol Ilijaša – mjesto gdje se svake zime dijeli radost, a razlike nestaju.
U Ilijašu se priprema koncert koji povezuje
Probe su u toku, a svako ima svoj zadatak. Neko vježba pjesmu, neko recitaciju, a neko pomaže u rasporedu sjedišta.
“Uskoro ćemo početi ukrašavati salu i montirati scenu. Sve želimo da bude spremno na vrijeme”, govori Stanko Ivanić, predsjednik HKD “Napredak” Ilijaš.
“Za nas ovo nije samo koncert, nego poruka mira i zajedništva. Sva djeca koja dođu dobiju paketić – bez obzira na vjeru, naciju ili porodične prilike. To je ono što ovaj događaj čini posebnim.”
Ove godine planirano je oko 120 paketića, a kada se pogleda unazad, u proteklih jedanaest godina “Napredak” je podijelio više od hiljadu poklona.
Brojke su impresivne, ali emocija je ta koja se pamti. “Svake godine imamo trenutak kada svjetla utihnu, a Djed Mraz uđe u salu. Djeca vrište od sreće. To se ne zaboravlja”, kaže Ivanić.
Djeca “Budi mi drug” – dio velike praznične priče
Već godinama, posebnu pažnju dobijaju djeca iz Udruženja “Budi mi drug” Ilijaš, koje okuplja mališane s poteškoćama u razvoju. Oni s radošću učestvuju u koncertu, a posebno u trenutku podjele poklona.
“Ovaj događaj im daje osjećaj da su dio zajednice, da pripadaju,” govori predsjednica Udruženja, Meliha Mešetović.
“Za njih to nije samo dobijanje paketića, to je osjećaj da su prihvaćeni, voljeni i ravnopravni.”
Ali priča dobija još topliji ton. Pored samog Djeda Mraza, u njegovoj ulozi pomoćnika bila su i biće i dvojica momaka iz Udruženja “Budi mi drug”. Oni će pomagati u podjeli poklona, pozdravljati djecu i širiti osmijehe.
“Ponosni smo na njih. Svake godine žele učestvovati, i to je najljepša slika – kada vidiš da djeca s poteškoćama dijele radost s drugima,” dodaje Mešetović.
Zajedništvo bez granica
U Organizacionom odboru “Napretka” nalaze se Hrvati, Bošnjaci, Srbi – svi zajedno, bez razlika. To se, kažu, nikada nije ni dovodilo u pitanje.
“Nama je od početka cilj bio da koncert bude društveni projekat, a ne samo vjerski događaj. Želimo da svako dijete osjeti da je dobrodošlo,” objašnjava Ivanić.
I zaista, svake godine na koncertu se mogu vidjeti djeca iz različitih škola, naselja i porodica. Roditelji dolaze zajedno, a mnogi već znaju – nakon pjesme i recitacija, slijedi čarolija.
“Sina sam prvi put doveo kad je imao tri godine. Sada je već veliki, ali i dalje jedva čeka da vidi Djeda Mraza. To je nešto što se ne zaboravlja. Hvala ‘Napretku’ što svake godine misli na svu djecu, bez izuzetka”, kaže jedan o roditelja čije dijete već četiri godine dobija paketić.
Volonteri su ključni dio priče. Neko donira slatkiše, neko pomaže u pakovanju, a neko samo dođe da pomogne s osmijehom.
“Ilijaš ima veliko srce,” kaže Ivanić. “Sve ovo ne bi bilo moguće bez dobrih ljudi koji pomažu, bez obzira na to kojoj vjeri pripadaju.”
Tradicija koja traje i širi nadu
Božićni koncert HKD “Napredak” postao je mnogo više od manifestacije. To je priča o ljudima koji vjeruju u zajedništvo.
Tokom godina, koncert je rastao – od skromne ideje do prepoznatljivog događaja koji svake zime okuplja stotine posjetilaca.
Mnogi se sjećaju ranih godina, kada su paketići pravljeni ručno, uz pomoć lokalnih donacija i volontera. “Nismo imali mnogo, ali imali smo volju. I nijedno dijete nije otišlo kući bez poklona,” prisjeća se Ivanić.
Danas, jedanaest godina kasnije, ta volja je još jača. Djeca pjevaju, smiju se, uče da praznici nisu samo o poklonima, nego o davanju, razumijevanju i ljubavi.
U tom duhu, “Napredak” stvara nešto što je više od događaja – stvaraju tradiciju koja gradi povjerenje i nadu.
Poruka koja ostaje
Dok izlazim iz sale, iza mene ostaju zvuci sa probe, veseli glasovi i kese pune ukrasa. U zraku se osjeća miris slatkiša – ali i nešto dublje: osjećaj zajedništva.
Na vratima me sustiže Stanko Ivanić. “Mi ne pravimo samo koncert,” kaže tiho, “mi pravimo mostove među ljudima.”
I možda je baš to najljepša poruka iz Ilijaša – da radost nije potpuna dok se ne podijeli, i da toplina ne dolazi samo iz peći, nego iz srca koja kucaju zajedno.
Autor: Kenan Hasić / ilijas.info
