Uncategorized

Medijska izvještavanja sa procesa za ratne zločine pred Sudom BiH

Sudske procese optuženim za ratne zločine, a u posljednje vrijeme aktuelne su optužnice za Nasera Orića i dvanaestoricu optuženih za
zločin na Čemernu u općini Ilijaš, mediji u BiH  prate sa različitim interesovanjem, te neki značajni detalji ostanu nepoznanica. Iako se
mahom radi o optuženim braniocima, većina medija u Federaciji ne pridaje previše prostora ovim događajima. S druge strane, mediji iz RS
kao da se utrkuju ko će dati više prostora tim istim događajima. U tome prednjači RTRS, čiji izvještaji bi se prije mogli podvesti pod
navijačke pamflete i propagandu, nego profesionalno novinarsko izvještavanje.

Čitajući te izvještaje čovjek se zapita da li je bio u istoj sudnici sa novinarima koji pišu i prave određene priloge. Ali, tad analizirajući pisanje o slucaju Orić, o slucaju Pušina i Vikić  te
slučaju Čemerno, prepozna se  rukopis koji dolazi iz iste “kuhinje” u Beogradu a preko Banja Luke i Lukavice.

Jučerašnje svjedočenje Dragislava Damjanovića, svjedoka Tužilaštva u
slučaju „Čemerno“, optuženi i njihovi branioci su najvećim dijelom ocijenili korektnim, što se, očito nije svidjelo novinarima RTRS-a
koji su bili prisutni u sudnici, te se izvještaj sa ovog ročišta nije našao u programu ove TV, niti na njihovom portalu.

Neki drugi mediji iz ovog entiteta prenijeli su šturu informaciju sa suđenja, slučajno ili ne, izbjegavajući bitne detalje poput priznanja
Damjanovića da su „očekivali napad muslimana, jer, ko zna gdje su sve padale naše granate“, ili kad svjedok kaze da su ispaljivani plotuni iz haubica 122mm, a radi se o vojnom terminu koji mali broj vojnika zna (plotun je istovremeno ispaljivanje iz baterije od 4 haubice), onda to ne bude ni pomenuto u izvjestavanju.

Očito je da se na ovaj način i dalje pokušava vršiti pritisak na Tužilaštvo i Sudska vijeća, kako bi se postigao efekat izjednačavanja
krivice za ratne zločine. Današnje oslobađanje krivice Nasera Orića i Sabahudina Muhića pokazuje da ti pritisci ne uspijevaju uvijek.

piše : Semir Spahić

Povezane objave

Back to top button