ILIJAŠ

Na današnji dan „STUDIO SLOBODNI ILIJAŠ“ počeo sa emitovanjem programa iz Breze

Radio Ilijaš nedavno je obilježio svoju 43. godišnjicu postojanja, ali danas se prisjećamo historijskog trenutka ratne 1994. godine kada je, zahvaljujući tadašnjoj vrijednoj ekipi,  iz Breze počeo sa emitovanjem „Studio Slobodni Ilijaš“.

O tome je članak za Radio Ilijaš pripremila Belma Avdić, magistrica turizma i zaštite okoliša, volonterka u Općini Ilijaš.

Radio Ilijaš je sa emitovanjem programa počeo na dan oslobođenja Sarajeva i Ilijaša 06.aprila 1978. godine. Zahvaljujući stručnom kadru i odličnim uslovima rada Radio Ilijaš  postaje jedna od najslušanijih radio stanica u bivšoj Jugoslaviji. Zbog ratnih dešavanja, većina stanovništva bila je primorana otići u izbjeglištvo, a Ilijašani u čežnji za svojim gradom u Brezi osnivaju Studio Slobodni Ilijaš.

Prvog dana Kurban-bajrama 21.05.1994. godine prvi direktor Studija Slobodni Ilijaš Radija Bosne i Hercegovine mr. Merima Kadrić u 15 sati i dva minuta uputila je u eter prve riječi preko ultrakratkih talasa od 95 MHz.

Šta to znači u ovim ratnim vremenima? Nećemo i ne treba tražiti izraze junaštva niti posebnog patriotizma niti bilo čega što će se isticati i izdvajati iz ove sredine. Jednostavno, ovaj Studio kao dio porodice Radija Bosne i Hercegovine želi izazvati pažnju slušateljstva, informisati o najvažnijim problemima ovog trenutka aktuelnog življenja i koji će radom opravdati očekivanja i nadanja” bile su tada riječi mr. Merime Kadrić.

I prva pjesma Zehre Deović “Da sam ptica i da imam krila” emitovana preko Studija Slobodni Ilijaš nije slučajnost. To je i prva pjesma koja se zatalasala prije 15-ak godina preko Radija Ilijaš. Prvi dan, Studio Slobodni Ilijaš i Studio Breza  su bili obostrani gosti. Sa svojim programom Studio Slobodni Ilijaš je gostovao na talasima Studija Breze, što je samo izraz i potvrda kolegijalnosti, uzajamnog poštovanja i uvažavanja. Prvi gost studija Slobodni Ilijaš  bio je Esad Bajtal, glavni i odgovorni urednik Studija Breza. “Gostujemo jedni drugima kao što živimo jedni sa drugima. Živjeti zajedno je uvijek bio prosvijed Bosne i ovih ljudi, ljudi su znali da to čine, a oni koji ne znaju, znali su da pokažu da ne znaju. Zajednički uzajamno, svojim talasima širimo u eter istinu. Nije čudo što je agresor spremajući se za rat u prvoj fazi, prije svega okupirao repetitore, dakle nije žurio da zauzme pozorišta, sportske hale, čak ni fabrike. To je učinio tek u drugoj pljačkaškoj fazi. Prva faza bila je preuzimanje repetitora, odnosno medija, fabrika kojima će u svijet slati “istinu” kako njima odgovara. On je računao na zločine koje će činiti, na agresiju, na destrukciju, na neviđen fašizam i htio je da to prikrije, a da svijetu ispriča drugačiju i bezazleniju priču o sebi, i u toj priči, mi kao žrtve da ustvari budemo zločinci. Svijetu je trebalo vremena da shvati šta se ovdje događa. Mislim da je to dobra lekcija koju je agresor morao naučiti. Sve pripreme koje je uradio, sve što je učinio da prikrije istinu o silnim zločinima u Bosni, pali su u vodu. Istina je iscurila i htio to neko ili ne, sad se razlijeva poput vode diljem Evrope i svijeta. Jedan mali, ali vrijedan doprinos toj borbi na takav način daje Studio Slobodni Ilijaš” bile su tada  riječi Esada Bajtala, koji je zatim govorio o značaju i smislu medija u životu čovjeka.

Mala ekipa okupljena oko Radio Ilijaša uspijeva svakodnevno realizovati po nekoliko sati programa sve do 29.februara 1996. godine kada konačno dočekuje povratak u Ilijaš. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, radio je bio najpouzdanije sredstvo informisanja i komuniciranja, jer upravo njegova važnost i sve komparativne prednosti najviše dolaze do izražaja u vanrednim situacijama uzorkovanim prirodnim, tehnološkim, zdravstvenim, ekološkim i sličnim katastrofama ili ratnom agresijom. Novom digitalnom tehnologijom, boljim kvalitetom zvuka i povećanjem izbora programskih sadržaja, radio je i danas zadržao veliku popularnost, snagu i poštovanje kakvu je imao i u tim kriznim vremenima.

 

 

Povezane objave

Back to top button