Najemotivnija porodična priča za Svjetski dan porodice

Prenosimo priču naše slušateljke Aide Krhan, koja je osvojila nagradu u kategoriji “Najemotivnija uspomena”, koju je Radio Ilijaš organizirao povodom Svjetskog dana prodice.

“Ležala sam na operacijskom stolu i učila Ajetul-Kursiju. Učio ju je i moj doktor. Sljedeće čega se sjećam jeste buđenje pod onim istim jakim svjetlima i pitanje o boji mojih papuča. S mukom sam odgovorila. Bile su crne, babine, broj 43. Jedino sam njih mogla navući na bolne i užasno otečene noge. „Sve je u redu.“, rekla je doktorica Samira.

Smještena sam u sobu za intenzivnu njegu, sestre su bile spretne i brižne. Uskoro je došla doktorica Samira, vedra, nasmijana… Prišla mi je, poželjela brz oporavak i pokazala fotografiju na mobitelu. Spavalo mi se… Ipak,  spoznah u tom svom behutu da najljepši san, Božijom milošću, može postati java. Na fotografiji dva bijela zamotuljka. Jedino su se vidjeli ružičasti obraščići, nosići i ustašca. I jedne crne okice. Drugi je zamotuljak žmirio. Zaspala sam gledajući dvije plastične narukvice na svojoj ruci.

Dvadeset i četiri sata kasnije prvi sam ih put uzela u naručje. Dva dana kasnije sa svojim blagom došla sam kući. Nikad februar nije bio tako čaroban. Nikad nije tako lijepo mirisalo u stanu. Nikad, čini mi se, pahuljice nisu bile tako bijele, velike, mehke… Nikad u mome srcu nije bilo toliko ljubavi, mira i zahvalnosti.

U srijedu, 13. februara 2013. godine, rodile su se moje Hatidža i Zehra. Svih ovih trinaest godina svaki trenutak mog života čine posebnim, neponovljivim, mene jačom i, prije svega, zahvalnijom Allahu, dž.š,. Na piramidu naših porodičnih sjećanja svakodnevno dodajemo nove kockice. Već davnim se čini prvi školski dan, polazak u mekteb, u muzičku školu, prvi koncert i nastup s folklorom… Divno je gledati kako rastu, birati s njima njihov prvi sjaj za usne, pa čak i maskaru. Lijepo je praviti Snješka Bijelića zimi, kad padne ono malo snijega, zabavno je kupati se ljeti na Misoči i biti beskrajno sretna što i one vole rijeku mog djetinjstva.

Život je lijep i savršen dok gledam ih kako rastu. Zbog toga, svakodnevno, šapćem molitvu: “Dragi Bože, čuvaj mi moje dušice što dodaše najljepše boje na portret života mog. Dragi Bože, čuvaj svu djecu, ona su naše najveće blago. Amin!”