Sasvim je izvjesno da pandemija izazvana virusom COVID-om 19 predstavlja najveću krizu i poremećaj globalnih razmjera nakon Drugog svjetskog rata, ocijenio je u razgovoru za Fenu ekspert za sigurnost sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Mirza Smajić.
Po njegovim rječima, nekontrolisano širenje infekcije proizvelo je stanje humane nesigurnosti, odnosno poremećaj svakodnevnice i funkcionisanja konstruktivnih društvenih, ekonomskih, sigurnosnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mreža.
Veliki izazov
S druge strane, a uzimajući u obzir relevantne naučne analize i prognoze, čovječanstvo se na početku 21. stoljeća suočava sa sve većim i složenijim krizama izazvanim prirodnim, tehničko-tehnološkim ili antropološkim uzrocima.
“Ovakve procjene zasigurno predstavljaju veliki izazov u iznalaženju adekvatnog institucionalnog odgovora čovječanstva za prevenciju, ublažavanje ili saniranje mogućih posljedica koje utječu na kvalitet života ljudi u društvu. Iako svaka kriza, a posebno trenutna pandemija Covid-19 po svojim karakteristikama je specifična i različito se percipira od strane država, ipak zajedničke karakteristike svih kriza, pa i ove, se ogledaju u prozivodnji nesigurnosti, neizvjesnosti i mogućim negativnim posljedicama na sve segmente društvenog života. Krizu je vrlo teško predvidjeti, ali konstantnim kvalitativnim mjerenjima prijetnji i kvantitativnim mjerenjima sposobnosti kretanja tih prijetnji moguće je ublažiti posljedice ili povećati stepen prevencije”, smatra prof. Smajić.
Ističe da se na današnjem stepenu razvoja globalne društvene zajednice može konstatirati da apsolutne sigurnosti nema. Sigurnost se može shvatiti kao stanje u kojem je obezbijeđen uravnotežen fizički, duhovni, društveni i materijalni opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, društvenim zajednicama i prirodi. U tom kontekstu, neophodno je uspješno vršiti procjene, klasifikacije, mjerenja i upravljati rizicima u savremenim uslovima.
Kada je u pitanju upravljanje krizom izazvanom infekcijom COVID-19 na području Bosne i Hercegovine, prof. Smajić smatra da se može reći da je rizik prepoznat i da su pravovremeno poduzete mjere u skladu sa važećim nacionalnim i međunarodnim propisima i pravilima.
Međutim, sa stanovišta države Bosne i Hercegovine vladaju određene specifičnosti koje se ogledaju u organizaciji i funkcionisanju ne samo sistema sigurnosti (sistema zaštite i spašavanja) već i zdravstvenog, odnosno higijensko-epidemiološkog ustroja.
Kako navodi, nominalno u Bosni i Hercegovini postoje institucionalni akteri i normativni okviri, ali su oni disperzirani na kantonalne i entitetske nivoe, dok se državni nivo bavi koordinacijom aktivnosti.
“Nažalost, i ova kriza je pokazala da je kanton ili entitet postao oblik života, a što se u praksi ogleda u nesinhroniziranim i partikularnim odlukama i procjenama štabova na svim nivoima. Ipak, imajući u vidu razuđenost sistema, ali i deficite u opremljenosti sigurnosno-zdravstvenog sektora u Bosni i Hercegovini, pokazalo se da i se s ograničenim sredstvima poduzimaju adekvante mjere i aktivnosti na zaustavljanju širenja infekcije. Ovdje posebno treba naglasiti dodatnu činjenicu da se Bosna i Hercegovina suočava i sa problemom ilegalnih migracija. Svakako da odluka o „uklanjanju“ sa ulica i zbinjavanje migranata u centre predstavlja ispravan mehanizam upravljanja trenutnom krizom sa sigurnosnog, ali i humantirnog, zdravstvenog aspekta. Posebno što ne postoji, ili je teško utvrditi zdravstveno stanje svih migranata, odnosno stvoriti jedinstvenu epidemiološku sliku u pogledu infekcije Covid-19 i mogućeg širenja na rezidentno stanovništvo”, rekao je prof. Smajić.
Ključne preporuke
Iako sve sigurnosno-zdravstvene strukture na svim nivoima u Bosni i Hercegovini čine profesionalne napore u suprotstavljanju aktuelnoj krizi, ipak partikularni odgovor i nedostatak jedinstvenog konsolidiranog i koherentnog pristupa upravljanja krizom otežava ili usporava proces borbe protiv COVID-19 pandemije.
Prof. Smajić smatra da ovaj proces zahtijeva bezuvjetnu interakciju znanja, moći i htijenja svih relevatnih aktera na nacionalnom, regionalnom i globalnog nivou djelovanja.
Na kraju, smatra da se može izdvojiti nekoliko ključnih preporuka za unapređenje mehanizama upravljanja aktuelnom krizom, ali i budućim kriznim situacijama.
Po njegovom mišljenju treba pokretanuti inicijativu za donošenje odluke o upravljanju sigurnosnim rizicima, odnosno uspostava registra sigurnosnih rizika u Bosni i Hercegovini. U okviru toga izvršiti gradaciju stanja sigurnosti u državi na osnovu izvršenog mjerenja, analize i klasifikacije sigurnosnih rizika (uspostava sigurnosnih nivoa). Ovi akti trebaju biti zajednički na svim nivoima i usklađeni s međunarodnim standardima i propisima.
Zatim trebalo bi pokrenuti procedure na državnom nivou za donošenje jedinstvene metodologije za izradu stanja sigurnosti države Bosne i Hercegovine, određivanje minimalnih, uvažavajući ustavnu strukturu BiH, uvjeta nacionalnih/državnih standarda i procedura, koje će biti obavezujuće za sve nivoe u slučaju pojave novih kriza, zatim kontinuirano i bezuslovno jačati kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete sektora sigurnosti i odbrane, a posebno sektora zaštite i spašavanja te raditi na utvrđivanju novog kanala komuniciranja i jasnom detektiranju mogućih problema u komunikaciji u kriznim situacijama, a u cilju izbjegavanja određenih problema u izvorima, prenošenju i konzumiranju informacija (fake news).
“Implementacijom navedenih preporuka Bosna i Hercegovina bi u skoroj budućnosti imala pretpostavke za kreiranje efikasne i eficijentne strategije upravljanja krizama”, zaključio je prof. Smajić u razgovoru za Fenu.
