„Roditelji su pokušavali da nas zaštite… ali djetinjstvo više nije djetinjstvo”
“Roditelji su pokušavali da nas zaštite, da nas poštede istine, da nas uvjere da se ništa ne dešava. Ali, i dok smo se igrali – osjećao se strah. Preseljenja, zbjegovi, šapat odraslih, zvuk granata… Znali smo da djetinjstvo više nije djetinjstvo.”
Tim riječima, Nedžada Ibrahimović u Ilijašu je započela priču koju mnogi nose u
tišini – priču djece Srebrenice, nedužnih nživota prekinutih prije nego što su stigli
upoznati svijet.
U organizaciji Asocijacije mladih SDA Ilijaš održan je emotivan memorijalni događaj
„Šapat tuge”, posvećen djeci ubijenoj u genocidu u Srebrenici. lako iz dužnosti
govorimo rijetko, sada se govorilo iz srca – iz tuge, poštovanja i odgovornosti prema
onima koji više ne mogu govoriti.
826 igračaka za 826 nedužnih života
Večerašnja izložba i memorijalna šetnja kroz Ilijaš bile su ispunjene simbolikom: 826
prikupljenih igračaka postavljeno je duž gradske šetnice, u čast isto toliko ubijenih
mališana čija imena možda jesu tiha, ali nisu i zaboravljena. Kroz pažljivo osmišljene postavke –
prazne bešike, kolica koja nikada nisu stigla na odredište, sinije za kojima više niko ne sjedi, svadbenu haljinu koja nije obučena i košulju koja čeka vlasnika – ispričana je priča o djetinjstvu koje nije imalo priliku da odraste. Svaki detalj, od bijelih krpa do razlivene crvene boje, šuti o
onome što se dogodilo – ali šuti tako da odzvanja glasnije od riječi.
Mladi koji ne zaboravljaju
Ovaj projekat pokrenula je Asocijacija mladih SDA Ilijaš, uz podršku lokalnih privrednika, građana i porodica, a prije svega – mladih ljudi koji su, kako su rekli, dali više od 100% sebe da svaka igračka, svaki detalj, bude postavljen s poštovanjem.
„Posebna mi je čast sto su upravo mladi stali iza ovog projekta, jer time
dokazujemo da mi ne zaboravljamo, da znamo ko smo i čiji amanet nosimo. To je
naš dug prema šehidima. To je naša odgovornost prema Srebrenici i našoj
državi”, poručila je Amela Habibović, projektna koordinatorica.
„Šapat tuge” – zavjet da zaborava neće biti
Memorijalna šetnja od zgrade Općine llijaš do Trga Alije Izetbegovića bila je više od običnog događaja: bila je zavjet. U tišini su građani, odjeveni u bijele majice i haljine, nosili poruku da zaborava neće biti. Hor „Preporod” iz llijaša svojim glasovima i ilahijama „Srebrenički Inferno”,
„Dijete”, „Nemoj žaliti suzama” i Ja sam dijete Srebrenice” dao je događaju duhovnu i dostojanstvenu snagu.
U ovom projektu, igračke nisu samo predmeti – one su nijemi svjedoci prekinutog djetinjstva, neostvarenih snova i zagrljaja koji su ostali prazni. „Kada su prošli naši i vidjeli da je vojska zarobljena… tada smo znali da se mnogi nikada neće vratiti” riječi Nedžade Ibrahimović ostale su u zraku kao opomena: “Kada su prošli naši i vidjeli da je vojska zarobljena… tada smo znali da se mnogi nikada neće vratiti.” To je bio glas djeteta Srebrenice – glas koji
nije preživio da bi ostao nijem. Glas koji pamti, da bismo mi pamtili. Da bismo govorili, kad drugi šute. Da bi, kako su organizatori poručili, svaka igračka imala svoje dijete – a nijedno dijete više nikada ne ostalo samo ime na spisku, saopćili su organizatori.
