VIJESTI

Šesto izdanje emisije o turizmu: Naše kulturno-historijsko blago

Kulturno-vjerska manifestacija “511. Dani Ajvatovice”

Kulturno-vjerska manifestacija “511. Dani Ajvatovice” ove godine se održala od  18. do 29. juna uz bogat programski sadržaj uprkos pandemiji koronavirusa uz moto “Tradicija, identitet i domovina.”

Ajvatovica je najveća tradicionalna vjersko-kulturna manifestacija, duboko ukorijenjena u identitet Bošnjaka sa tradicijom dugom pet stotina godina. Ona je specifičan islamski običaj, ima autohtoni karakter, prerastao iz bogumilskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva.

Ajvatovica je ustoličena kao znak sjećanja na Ajvaz-dedu, sufiju, janičara Mehmeda Fatiha II, koji je sa njegovom vojskom došao u Bosnu i donio islam, kada su brojne bogumilske porodice jednostavno prigrlile novu vjeru posebno u ovom dijelu Skopaljske doline. Po narodnom predanju, koje je toliko živo da se gotovo uopće ne ostavlja razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost, odnosno istinitost samog čina Ajvaz-dedo je iz današnjeg Prusca (Akhisar) odlazio četrdeset dana na nekoliko kilometara udaljenu planinu i tu, na jednoj stijeni, poslije klanjanja sabaha molio se Allahu džellešanahu da omogući da voda iz obližnjeg vrela dođe do Prusca, kako se njegovi stanovnici ne bi patili žedni. A prepreka toj vodi bila je baš ta ogromna stijena koju ljudi u to doba nisu mogli ničim prokopati ili razdvojiti za prolaz. Četrdesetog dana, kada je poslije dove usnio, sanjao je dva ovna koji su se rogovima sudarili i od toga se probudio. A kada je pogledao oko sebe imao je šta vidjeti:ogromna stijena na kojoj je klanjao i molbe Allahu upućivao bila je raspolućena i razdvojena, kao nekom čudesnom pilom prepolovljena, tako da je voda mogla kroz taj otvor nesmetano poteći. Iako se o Ajvaz-dedi ne zna ništa drugo, a od materijalnih podataka postoji samo njegovo turbe, narod ovog kraja, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prihvatio je ovu predaju kao istinu i kao simbol dobrog djela, ali i kao snagu vjere od koje i stijena puca.

Pohod ka Ajvatovici tradicionalno se održava svake godine sedmog ponedjeljka po Jurjevu (Hidirlezu). Ajvatovica i Ajvaz – dedo po kojem je i dobila ime našli su zasluženo mjesto u bošnjačkoj prozi i poeziji. Ajvaz-dedina kasida najvažniji je pisani izvor o Ajvaz-dedi i vremenu u kojem je živio i djelovao. O vremenu nastanka kaside i historijskim događajima o kojima se u njoj govori postoje različita mišljenja. Neki istraživači poput Vladimira Ćorovića smatraju da Ajvaz-dedina kasida govori o upadu Ugara u Bosnu 1480. godine, te da je zbog toga ova kasida najstarija alhamijado pjesma u Bosni i Hercegovini.  I drugi segment djelovanja Ajvaz – dede vezan za njegov uporni angažman na polju islamizacije lokalnog stanovništva nije ostao nezapamćen u narodu. Muvekit u svojoj historiji Bosne bilježi: „Poslije osvojenja Bosne, u Bosnu je došla jedna osoba pohvalnih svojstava iz krajeva Anadolije, po imenu Uvejz-dede. Tom prilikom naselio se u kasabu Prusac, koja se ubrajala među veće kasabe. Godinama je ulagao veliki trud u vjerskom prosvjećivanju stanovništva spomenute kasabe i širenju islamskog obrazovanja, i tako bio uzrokom prelaska na islam stanovnika toga kraja. Sve kršćansko stanovništvo sela Vesela, u spomenutom kadiluku, primilo je islam zahvaljujući poticajnom djelovanju Ajvaz dede.

Posjetite sadržaje Manifestacije „Ilijaški dani“

Manifestacija “Ilijaški dani” je manifestacije kulture sporta i trgovine Na manifestaciji je i ove kao proteklih godina učešće uzeo veliki broj umjetnika i sportista iz cijele BiH. Pripremljen je bogat i raznovrstan kulturno-zabavni i sportski program.

Tradicionalno, Ilijaški dani su počeli obilježavanjem godišnjice formiranja 126. Ilijaške brigade, a u kulturnom dijelu programa održana je promocija knjige „Neko drugi“ autora prof.dr. Envera Kazaza.

Posjetite i ostale sadržaje, a cjelokupan program potražite na linku:

http://radioilijas.ba/u-cetvrtak-otvorenje-20-manifestacije-ilijaski-dani/

  Eko kutak

 

Vlada FBiH je utvrdila i Parlamentu FBiH uputila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode.  U obrazloženju je navedeno da je aktuelni zakon o zaštiti prirode donesen s ciljem institucionalnog uređenja sektora zaštite prirode i izrade podzakonskih propisa, kako bi u što većoj mjeri bio usklađen s legislativom Evropske unije, a što je i postignuto u 90 % teksta ovog zakona.  Međutim, u toku njegove primjene pojavile su se brojne prepreke na terenu zbog nepreciznih i nedorečenih odredbi, pa je ocijenjeno da je potrebno izvršiti odgovarajuće izmjene i dopune zakona.  One su predložene u svim odredbama u kojima postoje nejasnoće za pravilnu primjenu u praksi. Među brojnim novinama koje donose izmjene i dopune Zakona je i brisanje pojma “Crvena knjiga”, a razlog je preporuka Međunarodne unije za zaštitu prirode da stepen ugroženosti vrsta treba procjenjivati tzv. crvenim listama, a da sredstva koja bi bila utrošena za izradu crvene knjige budu usmjerena u monitoring vrsta. Novo je i to da su uslovi zaštite prirode sastavni dio ugovora o koncesiji koji se moraju obnavljati svake dvije godine. Pored toga, dodana je i odredba da je koncesionar dužan pridržavati se uslova zaštite prirode i provoditi mjere zaštite u skladu sa ovim zakonom.

Vlada FBiH je na prijedlog Federalnog ministarstva okoliša i turizma, donijela uredbe kojima se oblast procjene uticaja na okoliš, kontrole industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, skoro u potpunosti harmonizira sa Direktivama Evropske unije, što predstavlja prvu reformu u oblasti zaštite okoliša nakon uvođenja instituta okolišne dozvole. Uredbe su u visokom procentu harmonizirane sa Direktivom o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš i Direktivom o industrijskim emisijama, što omogućava da svi projekti navedeni u Uredbi o projektima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i projektima za koje se odlučuje o procjeni potrebe uticaja na okoliš moraju proći proceduru prethodne procjene uticaja na okoliš u ranoj fazi odlučivanja, uključujući i pitanja mogućih uticaja budućeg uticaja na klimatske promjene.

Uz ove dvije uredbe Federalno ministarstvo okoliša i turizma donosi i pravilnik o pogonima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne supstance koje mogu dovesti do nesreća većih razmjera koji je harmoniziran sa SEVESCO III direktivom (Direktiva o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne supstance.

 

Hercegovačke rijeke Buna, Bunica, Bregava i Trebižat pritoke su donjeg dijela Neretve, najveće bosansko-hercegovačke rijeke Jadranskog sliva. Tokom historije, uz ove rijeke i i u njih naselio se vrlo specifičan  živi svijet, sličan onom kontinentalnom, ali ipak sa svojim jedinstvenim karakteristikama i oblicima što ga čini potpuno drugačijim.  Uprkos ovoj jedinstvenosti, ovim rijekama i dalje prijete projekti čija bi realizacija dovela do ugrožavanja njihovog biodiverziteta, ljepote i posebnosti. Kroz projekat “Koraci ka zaštiti pritoka  Neretve: Buna, Bunica i Trebižat na ovom je istraživana flora i  vegetacija sa ciljem da se kroz kombinaciju naučno-istraživačkog rada  i aktivnosti zagovaranja postigne dugoročna zaštita i održiva upotreba ove četiri pritoke Neretve.

Pripremila: Belma Avdić, magistrica turizma i zaštite životne sredine

Povezane objave

Back to top button