Suđenje optuženim za navodne zločine na Čemernu ušlo je u poodmaklu fazu u kojoj Tužilaštvo izvodi svoje svjedoke. Za sada, svjedoci i nisu imali za reći ništa novo i spektakularno, što je dobro za optužene, ali ne i tužilaštvo, koje umjesto spajanja dvije u jednu optužnicu, pribjegava njihovim izmjenama kako bi popravilo svoju poziciju u samom procesu, čime optužene i njihove odbrane pokušava dovesti u težu situaciju. Sve ovo govori da našim braniocima koji su optuženi predstoji teška pravna borba pri dokazivanju pravih činjenica koje ih oslobađaju teških i nepravednih optužbi. Za tako nešto im je potrebna pomoć i podrška svih nas, što je, nažalost, do sada izostalo. JOB Ilijaš i Organizacija demobilisanih boraca su oni koji nešto čine pri organizovanju odlaska boraca i građana u Sud BiH na ročišta, ali autobus koji angažuju uglavnom vozi najviše desetero. Na jučerašnje ročište taj autobus je dovezao osam, uglavnom bivših pripadnika 126. brigade. Jučer se još jednom dogodila slična situacija, kada je na suđenju jednom od najvećih heroja bosanskog otpora, Draganu Vikiću prisustvovalo samo četvero.
Ni mediji iz Federacije ovom suđenju ne pridaju poseban značaj, te se pojavljuju jedino novinari Patrie, Radio Ilijaša i Avaza. U drugim medijima nećete naći ni riječi. S druge strane, mediji iz RS-a su sveprisutni, pogotovo RTRS, koji svojim, uglavnom jednostranim prilozima vrše svojevrstan pritisak na Sud i Vijeće, a pod medijskim pritiscima je teško raditi. Još čudnije je to da pojedini “federalni” mediji prenose tekstove medija iz RS-a iako je vidljiva njihova
tendencioznost.
„Da je u pitanju neki ministar, načelnik ili bilo koji eksponirani političar koji mogu zaposliti dijete, ženu ili ljubavnicu bilo bi ovdje danas hiljadu i više prisutnih a mediji bi se utrkivali, jer
mozda se neki ili neka iz medija na taj način preko noći nađe na mjestu glasnogovornika neke institucije, državne firme ili ustanove. Ovako, mi smo nebitni“ – rekao nam je jučer jedan od optuženih.
Teško je dokučiti zašto je to tako. Vlast, kojoj su puna usta branilaca i njihove brige o braniocima, šuti, bivši borci daju samo verbalnu podršku, građani iz udobnih domova pišu po društvenim mrežama. Optuženi borci su skoro pa prepušteni sami sebi. I onda ćemo se pitati zašto našu historiju pišu drugi. Čudićemo se jednog dana kako se desilo da smo mi, koji smo napadnuti u vlastitoj zemlji i u vlastitim domovima, odjednom postali zločinci i agresori.
Piše: Semir Spahić
