U svijetu gdje su roditelji suočeni s brojnim izazovima, od neprestanih kućnih obaveza do posla i digitalnih distrakcija, pojam senzorne preopterećenosti sve više ulazi u svakodnevni govor.
Iako se često veže za djecu, posebno onu s razvojnim poteškoćama, sve veći broj stručnjaka upozorava da ni odrasli, a posebno roditelji, nisu imuni na ovaj tihi, ali iscrpljujući problem.
Vanjski podražaji
Senzorna preopterećenost nastaje kada mozak postane prezasićen vanjskim podražajima, zvukovima, svjetlom, pokretom, mirisima, pa čak i emocionalnim zahtjevima.
Kod roditelja, to znači danima slušati dječiji plač, pokušavati upravljati radnim obavezama, odgovarati na poruke, istovremeno kuhati, pospremati i misliti na sve potrebe porodice.
Postaviti granice
Stručnjaci savjetuju da roditelji, iako često stavljaju potrebe djece ispred svojih, moraju naučiti postavljati granice i stvarati male trenutke mira, bez ekrana, bez buke, bez multitaskinga.
To ne znači zapostaviti dijete, već zaštititi i sebe. Kada roditelj “pukne”, djeca to osjećaju više nego što mislimo.
Senzorna preopterećenost nije slabost, to je signal tijela da usporimo. U modernom dobu punom stalnih nadražaja, možda je najvažniji zadatak roditelja upravo da ,nauče kako se isključiti.
Vrijeme je za pauzu
Senzorna preopterećenost roditelja ne smije se ignorisati niti umanjivati. Umor, prezasićenost zvukovima, obavezama i emocijama nisu znak slabosti, već poziv na brigu o sebi.
Roditeljstvo je plemenito, ali i iscrpljujuće, i zato je važno da roditelji, pored svih potreba djece, prepoznaju i svoje granice. Samo odmoran, psihički stabilan roditelj može pružiti sigurnost i ljubav koja djetetu zaista treba.
Izvor: Avaz. ba
