U islamskoj tradiciji Bajram zauzima posebno mjesto. Pripreme za obilježavanje Ramazanskog bajrama počinju nekoliko dana ranije. Kuća i avlija se ponovo detaljno čiste, izvršavaju se nabavke namirnica potrebnih za spremanje bajramskih jela, te ukućanima, posebno djeci, pripremaju bajramluci. Ali, najvažnija dimenzija Bajrama je porodično okupljanje. Povodom nastupajućeg ramazanskog bajrama, posjetili smo hafisku porodicu Aganhodžić.
Naime, Hafiza Adisa i hafiz Nijaz Aganhodžić, sa sinovima Muazom i Madžidom, prije 10 mjeseci doselili su se u Ilijaš (Kadarići). Ističu da proteklih 10 mjeseci lijepog života pokazuje da ih je Allah počastio.
„Dragi Allah počastio nas je kada nam je odredio da spustimo sidro među ove divne ljude. Najvažnije za jednu sredinu jesu ljudi. Baš nas je Allah počastio. Ramazan je ove godine imao dvije suprotstavljene situacije. Pandemija koronavirusa je doprinijela da ne budemo u prilici biti u punom kapacitetu prisutni u ibadetima u našim džematima. Koliko god nam je to bilo teško, a Allah u teškoći daje olakšicu. A olakšica je upravo ta da smo ovaj ramazan više nego ikad bili prisutni u svojim kućama. Ima to ogromnu simboliku. Temelj društva je porodica. Mi smo imali jedan adet u našoj kući, klanjali smo teraviju, jednu noć imamim ja, drugu noć sin Muaz, a treću noć Madžid. To je džemat koji ja nisam htio napuštati“, kazao je hafiz Nijaz.
Hafiza Adisa Aganhodžić je istakla da svaki ramazan na poseban način donese blagodati ali i kroz suze govorila o svojima bajramskim jutrima.
„Kako djeca rastu, dolaze nam prvi dani posta, našivanje, i sve nam je to interesantno. Zajedno se uključimo oko pravljenja iftara. Međutim, zaista sam ovaj ramazan posebno sretna jer su moja dva dječaka prošla praksu da nam budu imami u džematu. Muaz je od malih nogu znao učiti u Kur'anu, međutim nije imao priliku da predvodi džemat. U ovoj situaciji, to je naša blagodat. Bajram je posebna radost svakom postaču i zaista ga sa nestrpljenjem iščekujemo. Ali već 15 godina, bajram u meni probudi i tužne emocije. Ispratim svog muža i sinove na Bajram namaz i otplačem. Moji roditelji nisu tu. Oni žive u Americi. U jednom momentu sam presretna a u drugom pretužna, jer kad nema roditelja, insan nema s kim da bajramuje. Godinama smo išli kod svekra i svekrve. Ali kada je svekrva preselila, kao da je odnijela dio nas. I poslije njenog odlaska bajrami su se promijenili“, kazala je hafiza Adisa.
Bajram je porodična radost, pa onda džematska radost. Hafiz Nijaz ističe da je važno da budemo svjesni toga i uživamo u toj blagodati.
„Dok su nam živi roditelji, dok smo na okupu treba da u punom kapacitetu iskoristimo to prisustvo. Kako prolaze bajrami i odlaze osobe, stvaraju se praznine u našim dušama, koje popunjavamo suzama, i ne mogu se one nikako drugačije popuniti. A s druge strane, život je takav da se mora dalje živjeti. Zato je važno da iskoristimo prisustvo dragih ljudi i posjećujemo jedni druge. Šta nas veže za ovaj dunjaluk? Veže nas ljubav prema najdražim osobama. Ne mjesta, nego ljubav prema osobama.
Evo hvala Bogu, mi sad živimo u svojoj kući i prelijepo nam je. Međutim ne veže se insan emotivno za mjesto nego za osobe koje su u tom mjestu obitavale. Kada smo ovdje počeli praviti kuću 2008. godine, i dan danas se sjećam gdje je moj babo rahmetli bio, gdje je kovao. Gdje je majka prolazila. Prošle godine su dolazili punica i punac, i dan danas se sjećam svakog momenta. Kada budemo umirali nećemo žaliti za tim što nismo više obišli svijeta, što nismo gledali više filmova, utakmica nego što nismo više vremena provodili sa onima koje volimo. Lakše su suze kod osobe koja je iskoristila ove blagodati. Svjedno da li je pandemija ili ne, oni koje po prirodi stvari volimo, to je naše bogatstvo. Nije džaba za kahvu i baklavu kazano da se pije i jede u društvu“, kazao je hafiz Nijaz.
U ovoj četveročlanoj porodici vlada neizmjerno lijep sklad, ali ipak ispunjenje bajramskih dana pričinjava okupljanje i ostalih članova porodice Aganhodžić.
„Mi smo navikli na porodično okruženje ali me za bajram posebno raduje odlazak kod dede i naša porodična okupljanja. To je nešto što mene najviše ispunjavama“ istakao je stariji sin Muaz.
Mlađi sin Madžid kaže da je odlazak sa dedom u slastičarnu poseban bajramski običaj u porodici.
„Kada dođemo sa Bajram namaza, družimo se porodično, a nakon toga se malo i odspava. Imamo jedan običaj kada odemo u Zenicu kod dede, nakon porodičnog druženja, obavezno odemo u slastičarnu Evropa, gdje pojedemo najbolje kolače i odmorimo se“, kazao je Madžid.
Hafiza Adisa je zadužena za najslađi dio bajrama, za baklavu i kolače.
„Svake godine kažem kako ću sve dva ili tri dana ranije pospremiti, ali to obično bude uoči bajrama. Muž i sinovi najviše pomognu tako što iskažu svoje želje, sta žele da pravim za bajram ali i pomognu u pripremi. Muaz i ja smo se dogovorili da zajedno pravimo tulumbe“, kazala je hafiza Adisa.
BAJRAMSKE PORUKE
„Svim slušateljima Radio Ilijaša Bajram Šerif Mubarek Olsun i da ove dane provedemo u ubiranju plodova mjeseca ramazana. Da nam Allah dž.š. ukabuli post i ibadete. Nadam se da nam zaista u duhovnom smislu ramazan bude gost i ostalih jedanaest mjeseci“, poručila je hafiza Adisa.
„Poruku koju bih uputio tiče se blagodati koju često zaboravljamo a to je blagodat vremena. Ima stih u mevludu „Šta ko želi on će i dočekati, samo treba pričekati“. Evo dođe i lijepi Bajram. Kada saberemo 30 dana nije ni malo. Kada radnik radi, pa se do plate oduži. A evo mjesec ramazana, pa i u ovim vanrednim okolnostima, iza nas je. Tako će iza nas biti i čitav naš život. I ako Bog da to nam ukazuje na prolaznost a prolaznost nam opet pokazuje da idemo u vječnost. I za tu vječnost, svako treba na najbolji način da se priprema. Lijepo je i na dunjaluku živjeti, i u kušnji i u ljepoti, osjetiti dio dženeta, nekad bude i dio džehenema. Ali, posebno se treba pripremiti za dženetsku vječnost. Dove upućujemo dragom Allahu. Na put se ne može ići nespreman. Hasan el-Basri je rekao „O čovječe, ti si satkan od vremena, od dana. Kada ode minuta, sahat, dan otišao je i dio tebe“. Potrošili smo dio od 30 dana, nadamo se u hajru. Proći se i sve ostalo. Pripremajmo se za vječnost“, istakao je hafiz Nijaz Aganhodžić.
