Danas je Božić, blagdan kad kršćani slave rođenje Isusa Hrista.Središnji čin proslave Božića je Misa Polnoćka, a taj se obiteljski blagdan uglavnom slavi u krugu obitelji i najbližih
Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća kršćanska blagdan.
Božić je jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je poslije prenesen i na sam blagdan Njegova rođenja.
Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu ima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog – Bog dostupan i pristupačan čovjeku.
Sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti pa iz njega struje odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.
Kršćanski filozof Aurelije Augustin smatra kako se u Božiću “Bog počovječio da bi se čovjek mogao pobožanstveniti”.
Kršćani su vrlo rano dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Evropi početak nove godine bio je na Božić. Božićna pjesma “Narodil nam se kralj nebeski” sa stihom “Na tom mladom letu veselimo se” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine.
Crkva je 1691. prihvatila 1.januar kao Novu godinu.
Rođenje Isusa Hrista
Prema Bibliji, Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovijedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio.
Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.
Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) – Baltazara, Melkiora i Gašpara, koji su Isusu donijeli darove – zlato, tamjan i smirnu.
Često se prave i jaslice, koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški, 1223. godine u prirodnoj veličini.
Božićna tradicija
Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban nači. U nekim krajevima gdje žive Hrvati već na Svetu Katarinu (25. novembra) počinje božićna priprema i traje tačno mjesec dana.
Advent i adventski vijenac
Advent ili došašće vrijeme je pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri sedmice neposredno prije Božića koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je prema Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
U novije vrijeme sve prisutniji znak adventa, koji upućuje na Božić i poziva na porodičnu molitvu, jest adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označava vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označavaju četiri razdjelnice u ljudskoj historiji: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića kada gore sve četiri.
Nakon Svete Katarine slijede blagdani Svete Barbare (4. decembra), Svetog Nikole (6. decembra) i Svete Lucije (13. decembra) koji u nekim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja.
Likove svetog Nikole i svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći djeci poklone. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darujući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane.
Neposlušni sa druge strane pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba tu je službu preuzeo sveti Nikola, koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari katolički božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.
Božićno drvce
U katolika na našim prostorima se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce iako je takva praksa postojala u njemačkim pokrajinama još od 16. stoljeća, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična.
Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti.
Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva. Isprva su bile samo u crkvama i kod imućnijih ljudi, a često je postojalo “nadmetanje” tko će napraviti ljepše jaslice. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu te potječu iz 17. stoljeća. Jaslice su često nosili pjevajući koledari.
Božić
Na Božić se često odlazi na tri mise, za početak na polnoćku na sam Badnjak na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke često odlazile u različitim svečanim haljinama.
Žene su dan prije pripremile bogati božićni jelovnik, a ručak je bio svečan i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, hladetinu, peciva i brojna druga jela.
