Dan Grada Sarajeva obilježava se 6. aprila, a upravo taj datum višeznačan je u njegovoj historiji.

Na taj dan 1941. Sarajevo je prvi put bombardovano od strane Wermachta, na isti dan 1945. su ga jugoslovenske partizanske jedinice oslobodile od fašističkog okupatora, a 6. aprila 1992. bivša Jugoslovenska narodna armija, Vojska Republike Srpske i srpske paravojne formacije započele su opsadu grada, koja je trajala 44 mjeseca…

Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, a sam grad su izgradili starosjedioci.

Napravljen na raskrsnici rimskih puteva, bio je raskrsnica kultura i religija, i nakon više od 500 godina to i ostao. I zbog takve specifičnosti, Sarajevo je u svojoj historiji trpjelo mnoge nedaće, ali uvijek se iznova dizalo iz pepela uprkos svojim okupatorima i napadačima. Postalo je simbol otpora, grad koji osvaja, a kojeg je nemoguće osvojiti.

Upravo zbog svoje bogate historije, kroz koju su se prelamala različita carstva, zbog bogate kulturno-historijske baštine, nevjerovatne prirode, i dobronamjernih građana koji svakog gosta dočekuju raširenih ruku, Sarajevo je oduvijek inspiracija piscima, muzičarima, slikarima. Umjetnicima općenito.

Jednu od najljepših pjesama o Sarajevu otpjevao je pokojni Kemal Monteno “Sarajevo ljubavi moja”. Stihovi: “Zajedno smo rasli grade ja i ti, isto plavo nebo poklonilo nam stih. Ispod Trebevića sanjali smo sne, ko će brže rasti, ko će ljepši biti… Bilo gdje da krenem o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode, čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja, Sarajevo ljubavi moja…” proizišli iz pera umjetnika Alije Hafizovića Hafa, a oslikavaju privrženost i istinsku ljubav prema Sarajevu. Pjesma je vremenom postala i neslužbena himna, zapravo, Sarajlije je tako doživljavaju.

Akademik, pjesnik, pisac, scenarist, rođeni Sarajlija Abdulah Sidran o svome gradu između ostalog napisao je sljedeće:

“Ne može se živjeti u Sarajevu.
U Sarajevu kad Živiš, previše vremena potrošiš.
Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro.
Dok ovo, dok ono – ode dan.
Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima.
I bude, uglavnom, lijepa priča.
Život je kratak za Sarajevo.”

Nobelovac Ivo Andrić dao je jedan od najljepših i najistinitijih opisa Sarajeva:

“U koje god doba dana i sa koga god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad, grad koji dotrajava i umire, i u isto vrijeme se rađa i preobražava. Danas, grad naših najljepših težnji i napora, i najsmjelijih želja i nada.”

Đorđe Balašević, srbijanski kantautor, pjesnik, pisac i režiser o Sarajevu je kazao:

“Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda. Kao dijete – zaigrano, prostodušno, naivno, lakovjerno, djetinjasto… Zato ono prvo i pruža ruke…”

Mike Leigh, engleski pisac i reditelj, ukratko je opisao bh. prijestolnicu:

“Kada odete u Sarajevo, ono što ćete iskusiti jeste – život.”

Reif Larsen, američki pisac:

“Živjeti u Sarajevu znači živjeti na različitim nivoima. Ovo ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti gradu daje hiperrealističnu teksturu, kao da hodate kroz oživljenu razglednicu. Posjetiti Sarajevo znači svjedočiti najvećim tugama i trijumfima civilizacije.”

Bono Vox, frontman benda U2, koji je napisao i otpjevao pjesmu o Sarajevu, “Miss Sarajevo”:

“Ovo je najljepši grad, sofisticiran, kompleksan i multikulturan.”

Evlija Čelebija, osmasnki pisac iz 17. stoljeća, o Sarajevu je zapisao:

“Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj… Ali ovaj bosanski, obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih.”

Naravno, mogli bismo ovako u nedogled nizati riječi i stihove inspirisane Sarajevom, ali tekst bi uvijek imao isti kraj: “Sarajevo će biti, sve će drugo proći”.

Share.

Comments are closed.