11741777_886434838060275_1612637624_nMerima Krkić, rođena je 1997. godine u Tuzli. Sada živi u Ljubnićima, sa majkom Bahrom. Postala je   žrtva genocida prije nego se i rodila. Naime, dvije godine prije njenog rođenja , u Srebrenici  su ubijena njena dva brata, Mujo u 16.-oj  godini života  i Muhamed u 18-oj.

„Svakog 11. jula odlazim u Potočare. To je jedini susret za koji znam sa svojom braćom. Ni jedan događaj, ni jedan praznik i ni jedan dan u mom životu nije prošao bez sjećanja na njih, bez tuge, bez misli kako bi bilo da su tu, da se zajedno smijemo, zajedno plačemo i zajedno radujemo novim životnim pobjedama,“  tihog  glasa priča Merima.

Slike koje su joj ostale za uspoemenu su one na kojima su bili skroz mali,kaže Merima, jer su sve ostale zapaljene. Priča majke i nekoliko fotografija sve joj je u životu na osnovu čega ona stvara sliku o svojoj braći i zamišlja njihove likove.

„Moj život bi bio mnogo ljepši i sigurniji da imam živu braću. Otac je umro  2006. godine. Nikada se nije mogao pomiriti s tim da je on preživio genocid a da su njegova djeca nestala.  Osjećaj krivice pratio ga do zadnjeg dana života,“ kaže Merima.

Na dvadesetu godišnjicu genocida u Srebrenicu, došla je sama, bez majke i udate sestre.

„Moja sestra Mina je trudna i ovih dana ako Bog da, rodit će muško dijete. To je za nas neizmjerna sreća. Nakon dvadeset godina, u našoj porodici opet će biti muško. Podsjećat će nas na sve muškarce koje smo izgubili.“  kazala je Merima.

Kada su pronađeni posmrtni ostaci, DNK analizom ustanovljen je Muhamedov identitet a pomoću uzorka krvi koji je uzet od Merime, iako su svi članovi dali krv za anlizu.

11725440_886434824726943_1333865845_o „Kada stanem pored mezara u Potočarima, zaista osjetim tu neku povezanost. U meni to budi posebne emocije, iako ih nikada vidjela nisam, ikao se nisam rodila dok su bili živi, a oni ne znaju da imaju još jednu sestru, osjećam ljubav prema njima. „ kazala je Merima.

Krvna veza između sestre i braće je nešto što ni jedan genocid ugasiti i izbrisati ne može. Merima će i svake sljedeće godine odlaziti u Potočare, jer je to za nju, kako kaže, jedini susret sa njima za koji zna.

 

Share.

Comments are closed.