Knjiga Hodoljublje plod je Zukine avanture. U većoj mjeri nego u ranijim djelima ovog pisca, u njoj je naglašeno putovanje za tragom iščezlih stvari. 

Španija – kakav izazov za ostarjelog dječaka koji je od malih nogu poznavao porodice bosanskih sefarda, nosače Samujele, male krpe, časovničare, bakale, trgovce… Spajajući tu nostalgičnu temu sa orijentalnim lajt – motivom koji se proteže poput kakve mavarske arabeske kroz čitav rukopis, Džumhur je otputovao u Španiju, ne da je upozna, već da je prepozna u sebi.  Hodoljublja nisu dokument o Španiji i Francuskoj nego o njihovom autoru. Putopis se, dakle, iz osnova promijenio.

Zuko Džumhur spaja u sebi dva zanata: zanat pisca i slikara. Ovaj posljednji se ne pojavljuje u Hodoljubljima kao puki ilustrator, već kao ravnopravni autor koji škrtom linijom pokušava da objasni ono pred čim je riječ nemoćna. Putovanje pera do jedne do druge tačke, pokatkad pakosno, ponekad veselo, razdragano ili sanjivo svjedoči o majstorstvu rasnog crtača koji je uspio da stvori neponovljiv, osoben stil koji je nemoguće podražavati, i koji će, sasvim sigurno nadživjeti  svojom vitalnošću i ljepotom.

Spajajući u sebi nekoliko medijuma, ova knjiga je svjedočanstvo o iznenađujućem renesansnom duhu koji se ne zadovoljava samo jednim umjetničkim radom, kao ni samo jednom izražajnom tehnikom. Ova knjiga je autoportret jedne ličnosti u kojoj se skladno spaja ljubav, mudrost Orijenta, vladanje zanatom, strpljivost i razumijevanje.

O piscu:

Zulfikar Zuko Džumhur rođen je 24. septembra 1920. godine u Konjicu. Potiče iz ugledne stare ulemanske porodice. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu (gdje mu je otac radio kao imam), a višu gimnaziju završava u Sarajevu 1939. Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947, a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sam predsjednik SFRJ Josip Broz Tito se vrlo rado družio sa Zukom koji važi i za jednog od najvećih boema svoga vremena.

Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.

 

Share.

Comments are closed.