Nagrađeni epistolarni roman o Srebrenici ‘Kad je bio juli’, Nure Bazdulj-Hubijar, priča je o dječaku Mirzi koji piše pisma mrtvome ocu o događajima iz 1995. u najnezaštičenijoj ‘zaštičenoj zoni’ savremenoga svijeta.

Pisma ocu, međutim, lako čitamo i kao bolno precizno pismo upućeno Svijetu, koje uvećava dojam o ljudskoj historiji kao historiji klanja.

Ispod rutinski beživotne i odveć hladne statistike genocida, autorica kreira svijet udaljen od nas, ali nimalo nam tud, izazivajući u nama emocije koje nas tiho ometaju kada se raspričaju Mirzina usta – iskrena, djetinja, nevina i valjda zato obavezujuća. Svijet u kojemu živima valja živjeti s mrtvima, u kojemu je ono što je ostalo od života tek miris zgužvane odjeće pobijenih, pokidana lutka, uveli jorgovan ili, jednostavno, puko sjećanje na njega. Upravo čudesna je u ovome, rekli bismo, metafizičkom romanu sveprisutnost mrtvih, ali i snaga humanosti koja nadilazi poznate nam stereotipe o mržnji i oprostu, i kojoj je lako vjerovati.

Nura Bazdulj-Hubijar jedna je od najplodnijih i najčitanijih savremenih bosansko-hercegovačkih spisateljica. Rođena je 1951. u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao liječnik, specijalist medicinske mikrobiologije.

Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njezina djela prevedena su na njemački, nizozemski i norveški, a jedan od njezinih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa XX. vijeka i u školsku lektiru.

Ovu knjigu možete pronaći u Gradskoj biblioteci Ilijaš.

Share.

Comments are closed.