Knjiga o džungli najpoznatije je djela nobelovca Rudyarda Kiplinga i jedna je od najistaknutijih knjiga za djecu koja je objavljena 1894. godine. Popularnosti ovoga djela svjedoče i brojne adaptirane pozorišne predstave i animirane izvedbe. Na taj se način djelo još više približilo djeci i danas gotovo da nema djeteta koje nije gledalo ili čitalo ovo vrhunsko ostvarenje.

Knjiga o džungli zbirka je pripovijetki o Mogliju, dječaku kojega su odgojili otac Vuk i majka Vučica, a preživljavanju u džungli uče ga medvjed Balu i pantera Bagira. Družinu u džungli čine i Moglijeva braća s kojom je odgajan, zmija Kaa, vođa čopora Akela i strašni tigar Šir-Kan koji pokušava ubiti Moglija. Šir-Kan je pritom primjer zle i ohole životinje. Važni likovi koji se pojavljuju su i Moglijeva prava majka Mesua, kao i seljani koji su ga nazvali vražjim djetetom i pokušavali ga ubiti. Svi su životinjski likovi prikazani s ljudskim osobinama i kod Moglija razvijaju sve one karakteristike koje se mogu nazvati pozitivnima i poželjnima.

Pripovijetke prikazuju Moglijev uzbudljivi život u indijskoj džungli koja ima svoja pravila i inspirirane su autorovim životom u Indiji, a nastale su za vrijeme njegova boravka u SAD-u. Knjigu je autor posvetio kćeri Josephine koja je preminula od upale pluća. U početku su priče izlazile u časopisima u razdoblju od 1893. do 1894. godine, a bile su popraćene i ilustracijama. Za neke od njih zaslužan je autorov otac John Kipling.

Djelo je organizirano u dvanaest poglavlja od kojih prvih šest pripada jednom, a drugih šest drugom svesku knjige. Svako poglavlje donosi novu priču i dodatak u stihovima, a u toj su formi najčešće pjesme pjevane u džungli i pojašnjenja zakona same džungle. Neki od zakona koji se odnose, primjerice, na vukove su sljedeći: Kada se u džungli čopor s čoporom sretne i jedan drugome se ne sklanjanju s puta, ti lezi dok govore vođe – može i dobra riječ riješiti spor. Ubij za sebe, ubij za ženu, za djecu, koliko im treba i koliko možeš; ali ne ubijaj iz zadovoljstva i ne ubij nikada čovjeka! Navedenih zakona pridržavaju se svi stanovnici džungle, a zakon o neubijanju čovjeka najvažniji je jer ubijanje čovjeka životinjama donosi zlo i ugroženost. Osim toga, čovjeka smatraju najslabijim bićem.

Životinjskom skladnom suživotu i slozi ne pripadaju majmuni jer oni nemaju svoj jezik, besramni su i ne poštuju nikakva pravila te se smatra da bi lako mogli učiniti zlo. Likovi su u ovim pripovijetkama oslikani tako da su životinje oličenje mudrosti i dobrote, dok su ljudi, osobito seljani, prikazani kao okrutna bića koja su zadovoljna samo onda kada učine zlo. Ipak, bez obzira na to, niko ne može pobjeći od svoje prirode i čovjek ne može iskočiti iz svoje kože.

Knjiga je namijenjena djeci petog razreda osnovnih škola.

Share.

Comments are closed.