Knjiga sedmice: „Oranje mora“ autora Abdulaha Sidrana

Ako polovica ljudi ne čita, očito je riječ o problemu discipline. Moguća su mnoga opravdanja, primjerice činjenica da ljudi pronalaze mnogo informacija na internetu. Televizija također uzima veliki dio pozornosti. Većina nas smatra da bi trebala odvojiti vrijeme za čitanje, ali tko ima u svom dnevnom rasporedu vrijeme za čitanje? Malo tko. Stoga oni koji se odluče dodati dnevnom rasporedu čitanje, i drže se toga, jačaju samodisciplinu.

O autoru

Bosanskohercegovački pjesnik, prozaik i filmski scenarist. Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao u Sarajevu. Uređivao omladinske listove i časopise, predavačke tribine, itd. Do aprila 1992., kad je počeo rat u BiH, bio zaposlen na TV Bosne i Hercegovine, kao “vodeći dramaturg”. U književnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdeset-osmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada, i druge) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut”, nagrađena je izuzetnim priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske. (Prethodni laureati: Solzenjicin, Saharov, Havel.)

Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) u ex-jugoslavenskoj kinematografiji (“Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu”, reditelja Emira Kusturice, “Kuduz” Ademira Kenovića, itd.) Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. Živi i radi u Sarajevu i Goraždu.

Nakon što je krajem 2015. u Buybookovoj biblioteci Memorija izašla knjiga dugo iščekivanih, pripremanih i odabranih kolumni Abdulaha Sidrana, pod nazivom „Oranje mora“, u prodaji je dopunjeno i izmijenjeno izdanje ovih polemičkih tekstova o burama na domaćoj kulturnoj i političkoj sceni.

Sidran je poseban i vanvremeni duh, zaštitno ime za Sarajevo i mnogo šta u njemu. I oni što ga ne vole, a takva je zadnja moda, ne mogu se otarasiti njegovog žiga. Nadam se da se takva duša seli iz osobe u osobu i ne umire s onim koji je trenutno nosi. To bi bilo pošteno. Velike duše traže da se provuku kroz razne kalupe jer im je jedan malo, a i kroz razne knjige, ako je čovjek po duši pisac a Sidran je uvijek i iznad svega to.

Fenomenalna je i neponovljiva mješavina lucidnosti, humora, očaja i brižnosti koja kipi iz ovih Sidranovih zapisa, nekad dužih, nekad kraćih, al’ nikad dosadnih i praznih. Zašto sve na šta Sidran obrati pažnju postaje zanimljivo otkrićete u ovoj njegovoj posljednjoj knjizi.

Knjiga „Oranje mora“ donosi polemičke tekstove, a Sidran kaže da je taj naslov dovoljan da čovjek zna otprilike o čemu se radi, smisao društvenoga angažmana u našim uvjetima, angažman kakav je pisanje novinskih komentara na političke i druge događaje, taj smisao je ravan oranju mora, taj posao je besmislen.

 ***

Našu je generaciju zapalo da svoje živote privodi kraju u ružnoj epohi tzv. tranzicije. Jedino sredstvo kojim raspolažemo za borbu protiv društvenih nevaljalština i nepravdi jesu riječi, jezik i govor, a sprdnju s našim pokušajima da to činimo pravi strašna činjenica da na vrhu ljestvice svega onoga što je u tranzicijskom dobu izgubilo vrijednost stoji upravo govor, jezik, riječ. Ima li dakle smisla pisanom riječju javno djelovati u borbi za opšte dobro ? Čemu – orati more ? Zar to nije čista glupost i teški apsurd ? O uzaludnosti ljudskih pokušaja da se “popravi svijet” u ovdašnjoj kulturnoj tradiciji postoji alegorija o “ispravljanju krivih Drina”, a u biblioteci sarajevskog Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti sačuvan primjerak “Na Drini ćuprije” na čijoj je prvoj stranici pisac ispisao posvetu svome kolegi Marku Markoviću, autoru knjige pripovjedaka s naslovom “Kriva Drina”. Ta posveta glasi:

 

Dragi Marko !

  1. Sve su Drine ovog svijeta krive.
  2. Nikad ih niko neće ispraviti.
  3. Nikad ne smijemo prestati da ih ispravljamo.

Ako su najblistaviji umovi Svete Matere Crkve kroz stoljeća srednjega vijeka mogli ispisivati hiljade stranica rasprava o samo jednom pitanju: Koliko anđela može stati na vrh šivaće igle ? – ne može biti apsurdan i glup pokušaj da se u poharanoj i obeznađenoj Bosni započne posao koji se zove “ispravljanje krivih drina” i “oranje mora”. (A. S.)

 

„Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život.” – IVO ANDRIĆ