Semezdin Mehmedinović bosanskohercegovački je pisac čija književna djela uvijek očekujem s nestrpljenjem, kao poseban događaj i doživljaj, čitam ih sustavno i predano. 

Još od nezaboravnog „Ruskog kompjutera“, potresnog dnevnika ratnog Sarajeva i poratne selidbe u daleku Ameriku, pa preko “Autoportreta s torbom”, “Knjige prozora”, djela “Me’med, crvena bandana i pahuljica”, Mehmedinović baci u neko nesvakidašnje raspoloženje. Neponovljivo atmosferične crtice, eseji, memoarski, dnevnički zapisi, sjećanja i crteži inspiriraju da zastanemo i osvijestimo sebe, i svijet koji nas okružuje.

 „Ovo vrijeme sada“ žanrovski je ponovno gotovo neodrediva knjiga, koja premošćuje kontinente i desetljeća, začinjena piščevim crtežima, i ponekom fotografijom, čini i stvara fluidnu matricu jednog života. „Svaka je prošlost beskonačna“, piše autor, te tako letimo od osamdesetih godina prošlog stoljeća, dotičemo rat u Sarajevu, putujemo po dalekoj Americi, vraćamo se nazad u Sarajevo, u recentno razdoblje koje nas je sve, pa tako i Mehmedinovića, obilježilo nesretnom pandemijom. Upoznajemo ne samo pisca, već i gomilu njegovih prijatelja, poznanika, mahom „kulturnjaka“, slikara i pisaca, koje susreće u raznim razdobljima svojega života, na različitim mjestima po velikom svijetu. 

Semezdin rasprostire i otkriva pred nama nevjerojatno zanimljive događaje i ljude, koji su ga na neki način u životu obilježili. Ono o čemu govore sva njegova djela, jest život sam: svakodnevne, i malo manje svakodnevne sitnice, mali biseri, koji bi možda kod manje pažljivog i perceptivnog čovjeka prošli „nako“, ispod radara. Ali, ne. Mehmedinović ih pamti, opisuje, raščlanjuje, povezuje i poklanja nama, čitateljima, jer, kako kaže: „Imam strah od izmišljanja, pišem poeziju, memoarsku prozu ili autofikciju.“

Share.

Comments are closed.