Ljubav je uvod knjizi više znanosti,

ljubav je prva strofa pjesme mladosti.

Ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,

znaj, da je ljubav izvor – ljudske radosti.

Omer  Hajjam (Abul-fath Omar ibn Ibrahim Hajjami) čuveni je perzijski naučnik, filozof i pjesnik. Rođen je 1048. godine u gradu Nišapuru, u perzijskoj pokrajini Horasan, jednom od tadašnjih kulturnih središta Istoka, gdje je i umro u 83. godini života. Islamski je svijet tada bio na svom vrhuncu, a sultani i veziri bili su mecene mnogim znanstvenicima.

Njegovi biografi kažu da je briljirao u svim znanostima koje su se tada proučavale na Istoku, a da mu u astronomiji i matematici nije bilo premca. Oko 1074. godine, tadašnji vladar, sultan Malikšah povjerio mu je da sastavi tim astronoma te da na osnovi mjerenja izvrše reformu staroiranskog kalendara. Zbog svojih zasluga bio je imenovan upraviteljem velikog opservatorija u Isfahanu, tada najvećeg na svijetu. Omar Hajjam također je dao veliki doprinos matematici. Njegov najznačajniji rad odnosi se na opću metodu rješavanja kubnih jednadžbi.

No, na Zapadu Hajjam je najpoznatiji po svojoj poeziji.

Kad je engleski pjesnik Edward Fitzgerald preveo 101 rubaiju i objavio ih pod naslovom Rubaije Omara Hajjama, počela se za njega zanimati šira europska i američka javnost.

Poznavatelji njegova života prenose da je u trenucima odmora od pisanja svojih znanstvenih djela pokušavao stihovima izraziti neke probleme o kojima je razmišljao i za to je izabrao pjesničku formu rubaiju.

Rubaija je tipično perzijska pjesnička forma sastavljena od četiri stiha, u kojoj se rimuju prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu, ostaje bez rime.
Velika su mimoilaženja u tumačenju njegovih stihova. Jedni ga smatraju pjesnikom božanske ljubavi, drugi ga proglašavaju pjesnikom hedonistom, a za treće je pjesnik koji u svojim stihovima prikazuje borbu između dobra i zla.

Njegove rubaije prikazuju dramu ljudskog života: od uživanja u malim svakodnevnim stvarima pa do pokušaja da se prodre iza zastora koji dijeli čovjeka od velike tajne života. U stihovima Hajjam progovara o ljepoti života, zalasku sunca, ljepoti žene, o vinu, ali isto tako uzdiže svoj pogled prema nebu i pita se o smislu svega: je li sve zapisano, koja je moja uloga, da li sve prolazi? Također dotiče i pitanje sudbine i slobodne volje čovjeka. Pod utjecajem je učenja Ibn Sine (Avicene), prema kojem sve što postoji, postoji zbog određenog razloga; ovo je svijet koji treba biti i potpuno je određen. Hajjam bira srednji put. Smatra da postoje stvari na koje ne možemo utjecati i sudbinski su predodređene, ali postoje i one na koje čovjek može utjecati i u tome vidi opravdanost postojanja slobodne volje.

Hajjamove rubaije predstavljaju jedno od najvažnijih djela perzijske literature.

Prijevod rubaija Safvet beg Bašagić:

Ne sudi čovjeka po njegovu znanju,
Već po tvrdoj vjeri i ljudskom držanju.
Ako ti obeća pa riječ održi,
Vrijednost mu odredit’ ti nisi u stanju!

Kad jednom na zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi trag i glas – svijet će biti svijet.
I prije nego smo bili mi – svijet je bio svijet,
i nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.

S plemenitim i mudrim prijateljstvo veži!
Od hulja i luda tisuć’ milja bježi!
Dade li ti pametan otrova, popij ga!
Za nektarom iz ruke prostaka ne teži!
Bez moje sam privole na svijet došao,
I na njemu život u čudu gledao.
Protiv volje idem, dakle, što je svrha
Dolaska, odlaska – ja bih rado znao!

Safvet-beg Bašagić:

U rubaijama se sreću i odražavaju izljevi duha, koji je kroz vijekove prolazio perzijskim svijetom. Rubije su pjesnička enciklopedija umnog razvića Perzijanaca – i s toga gledišta neprijeporno jedno od najvažnijih djela, koje nam je dala perzijska kultura.

Izbor iz Hajjamovih Rubaija potražite u Biblioteci Ilijaš.

Share.

Comments are closed.