Meša Selimović rođen je na današnji dan, 26. aprila 1910. godine

Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo.

Nekoliko Mešinih redaka o nama

Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu.

Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo.

Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.

Danas u Knjizi sedmice bibliotekar Semir Spahić preporučuje djelo “Ostrvo” koje možete naći u našoj Gradskoj biblioteci.

Ostrvo

U romanu Ostrvo radnja je smještena u svaremeno doba (kada je pisac živio i stvarao) i kako sam naslov kaže, smještena je na jednom ostrvu gde žive i glavni junaci Ivan i Katarina, strai bračni par. I sam termin ostrvo označava nešto što je udaljeno i usamljeno od ostatka svijeta, pa su tako i naši junaci ostrvljeni i udaljeni od ostalih mještana ovog ostrva. Udaljeni su i jedan od drugog. Imaju dva sina koji ne žive sa njima i koji i ne vode brigu o svojim roditeljima. 
Knjiga ima više poglavlja i svako poglavlje može da se shvati kao jedna posebna kratka priča, svako poglavlje nosi u sebi neki događaj, neku pouku, uglavnom je o samoći i otuđenosti.

Već sam naziv dela upućuje na izolovanost i podvojenost u prostoru i vremenu.

Bračni par Marić provodi sumornu starost na zabačenom jadranskom otoku, tragično zaboravljen od ostatka svijeta, pa i od sopstvene djece. Da egzistencijalna drama bude još veća, Ivan i Katarina nisu u stanju ni da međusobno normalno komuniciraju.

Umjesto staloženog i saosjećajnog dijaloga između dva stradalnika, dobijamo zgrčen, na momente vrlo otrovan jezik međusobnog obraćanja. Tako ova dva, sudbinski povezana bića, premda pod istim krovom, bitišu posve odvojeno. Autor sam kaže za svoje junake: „Kao da žive između prošlosti i budućnosti, u vremenu koje nema sebe: između tople patrijarhalne bezličnosti u kojoj je svako prisilno uklopljen u cjelinu i hladne savremene otuđenosti u kojoj svako nužno živi sam za sebe”.

Za Selimovićeve junake ponižavajuća starost u bijedi, usred vrtloga samoće, samo odnosi sve sa sobom, poput bujice, ne ostavljajući ni trenutak za radost i smiraj. Možda stvarnost nije baš uvijek takva, ali ovo djelo, kao i svako uspjelo umjetničko ostvarenje, navodi na upitanost o sopstvenoj sudbini, ali i o životu naših bližnjih.

(„Ostrvo”, Meša Selimović, „Otokar Keršovani”, Rijeka, 1975)

Jedan od najvećih bh. pisaca, književnik čiji romani danas mnogima predstavljaju inspiraciju i riznicu mudrosti, rođen je na današnji dan, 26. aprila 1910. godine.Mehmedalija Meša Selimović rodio se u Tuzli; preminuo je 11. jula 1982. a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Share.

Comments are closed.