Na 31. Međunarodnom sajamu knjiga i 15. Bijenale knjige, u petak 19. aprila 2019. godine sa početkom u 11:00 sati promovisan je roma „Posljednji bosanski Did“ autora Semira Spahića.
Ovaj roman, iako nije doslovice historijski, ima cilj da ljude potakne da se više zainteresuju o historiji svoje zemlje, pogotovo što daje emotivnu sliku Bosne transponiranu u historijske okolnosti i istovremenio nudi mogućnost komparacije vremena od prije 600 godina i onoga što se danas događa u i oko BiH.
Roman “Posljednji bosanski Did” Semir Spahić je pripremao i pisao punih sedam godina. Čitao je, istraživao, pisao, brisao i dobio ovu veliku knjigu koja čitaoce treba potaknuti na razmišljanje o nama samima i našoj prošlosti. Pogotovo ako sagledamo stanje u kojem se Bosna, a i mi sa njom trenutno nalazimo.
Na promociji su prisustvovali prijatelji i poznanici, te poštovaoci dugogodišnjeg stvaranja Spahića i posjetioci sajma, a o knjizi je govorila Muamera Planjac iz izdavačke kuće „Planjax“ iz Tešnja.
Autor knjige „Posljednji bosanski Did“ Semir Spahić kaže da je izuzetno zadovoljan posjetom, te je najavio zakazane promocije u susjednim gradovima. Spahić ističe da su na ovakvim promocijama prisutni istinski ljubitelji knjiga.
-Prije svega želim kazati da je danas održana klasična promocija, jer su manifestacije takvog tipa da prisustvuje do trideset ljudi. Mislim da na tu promociju dođu zaista pravi ljubitelji knjige, a to je istinska vrijednost tih promocija. Čovjek je potrebna ovakva vrsta promocije ukoliko se želi baviti pisanjem, a ja sam već dobro zagazio u te vode i nemam namjeru odustati. Poslije ove promocije na sajmu ja već imam zakazano nekoliko promocija u Brezi, Varešu, Tešnju, Olovu, Travniku i drugim gradovima. Naravno da su mi sve te promocije značajne i čovjeku je važno da ga što veći broj ljudi upozna i podrži kao autora. Ovom prilikom se želim zahvaliti izdavačkoj kući „Planjax“ iz Tešnja jer su oni to sve organizovali i na kraju više sam nego zadovoljan, rekao je Spahić.
Istina, ovim romanom Semir Spahić želi ukazati na jednu, bar po njemu, nepobitnu činjenicu – da je Bosna jedina koja je u jednom trenutku izgubila jedan narod i njihovu religiju. U potpunosti su nestali Bogumili i njihova vjera. Bogumili jesu bili narod i ono što su oni kao duhovna bića ispoljavali jeste bila religija, a nikako sektašenje kako su to neki tumačili. Bogumilstvo jeste bilo državna religija, jer se jednako ispoljavala na dvorovima kao i u narodu, jer su i bosanski banovi, kneževi ili kraljevi najvećim dijelom bili upravo Bogumili.
„Smještena na raskrižju različitih civilizacija i religija bili su neshvaćeni i progonjeni. Njihova posebnost je postala njihova tragedija. Sa svojom vjerom, nastali su bosanski Bogumili. Ovo je priča o posljednjem bogumilskom Didu, koji nije uspio spasiti svoj narod“. – Semir Spahić
