VIJESTI

Nastavak suđenja u slučaju “Čemerno”: Selektivna sjećanja svjedoka

Nakon dvije sedmice pauze, pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje 12 pripadnika TO BiH optuženih za zločin u selu Čemerno u junu 1992. godine. Za ovo ročište Tužilaštvo je izvelo dva svjedoka, Jovana Damjanovića i Miloša Gorančića. U svom iskazu Damjanović je ispričao kako je u to vrijeme živio u Podlugovima, dok su mu majka i brat Zdravko bili na Čemernu.

Tog 10. juna je čuo šta se desilo na Čemernu i odmah je sa drugim bratom krenuo na lice mjesta. Već na ulazu u selo vidio je nekoliko mrtvih, među kojima i svog brata Zdravka kojem je bio raznesen gornji dio lobanje. Vidio je da ta tijela donose vojnici. Tijelo majke našao je oko 1,5 km dalje i na njoj su bile prostrelne rane.

Prema onome što su mu pričali očevici, njegova majka se suprotstavila napadačima pucajući na njih iz lovačke puške i pritom usmrtila dvojicu, da bi potom u bjekstvu bila pogođena mecima. Zanimljivo je da Damjanović za događaje na Čemernu okrivljuje tadašnjeg komandira na tom području Momira Šikuljaka i komandanta Slavka – Slavu Kojića, jer „da oni gore nisu postavili haubice, ovo se vjerovatno ne bi ni dogodilo“.

Zanimljivo je da se Damjanović nikako ne sjeća događaja u Ilijašu i okolini, a koji su prethodili onom na Čemernu, pa se tako ne sjeća šta se dogodilo u Lješevu, Bioči i drugim okolnim naseljima, te da ne zna da je u Podlugovima bio logor za Bošnjake, iako se nalazio na samo par stotina metara od njegove kuće. On sam nije bio na Čemernu i sve je čuo kasnije od trećih lica. Miloš Gorančić je bio sudionik događaja na Čemernu, ali ni on nije vidio mnogo jer je u razmjeni vatre u kojoj je i sam učestvovao teško ranjen sa dva metka nakon čega je ostao bez svijesti oko sat vremena.

On se sjeća da je bio zaklonjen iza čoška štale odakle nije imao pregled situacije, te da je čuo kako pripadnici TO pozivaju srpske vojnike da izađu iz kuće Dragana Damjanovića i predaju se, i da će biti razmijenjeni, te da su ovi, sudeći po zvucima koji su dolazili do njega to i učinili. Sve što je vidio jeste jedan pripadnik TO na čijem ramenu je bio amblem „To Kakanj – Papratnica“.

Odmah potom su imali razmjenu vatre u kojoj je njegov kolega Ljubiša Lazendić poginuo a on bio ranjen, tako da o ostalim događajima koji su uslijedili zna samo iz razgovora sa drugim osobama. U svom iskazu Gorančić je pojasnio da je na Čemerno upućen nekoliko dana ranije, istovremeno kad su dopremljene i haubice, koje su, po njegovim riječima djelovale ali ne zna po kojim ciljevima, te da je napad počeo baš kod položaja haubica, dok se pucnjava iz sela nije čula. Ispitivanje svjedoka Miloša Gorančića biće nastavljeno u naredni četvrtak, za kada je tužilac Simović najavio i svjedočenje zaštićenog svjedoga „G“.

Piše: Semir Spahić

Povezane objave

Back to top button