Nastavljeno suđenje u slučaju “Čemerno”-SVJEDOČIO AMERIČKI DRŽAVLJANIN BRANKO TRIFKOVIĆ KOJI JE BIO PRIPADNIK VRS
Američki drzavljanin Branko Trifković jučer je kao svjedok Tužilaštva svjedočio na Sudu BIH na okolnosti desavanja 10.06.1992. godine na platou Čemerno, Općina Ilijaš.
On je rekao da je u maju te godine iz Ilijaša došao kod roditelja na Čemerno. Po njegovom svjedočenju, u Čemernu je bilo mirno sve do tog 10 juna, kada se desio napad. Potvrdio je i da su u Čemerno haubice dopremljene oko 5. juna i da su dejstvovale u pravcu Breze, te da ih je opsluživalo dvadesetak vojnika koji su došli sa haubicama. Na ovu okolnost na prethodnom ročištu je svjedočio Dragislav Damjanović koji je tvrdio da u selu nije bilo vojnika i da je haubice opsluživalo njih desetak koji su pritom čuvali i seoske straže, te da je komandir položaja haubica bio Velibor Blagojević.
Govoreći o samom napadu, Trifković je rekao da ga je oko 5,40 probudila pucnjava i da je prilikom bijega ranjen u stražnjicu, a kasnije je ispričao kako je na napadače pucao iz svoje „Papovke“ koju je zadužio za stražu, kada je vidio da mu je porodica ubijena.Jučer je tvrdio da je prilikom napada prepoznao neke od napadača, na šta ga je advokat Dražen Zubak podsjetio da je samo dan nakon napada, 11. 10. 1992. godine na radiju izjavio da je vidio samo izvjesnog Buzgiju.
Trifković je pomenuo i da je Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu još 2008. godine dostavio snimak svjedočenja svoje sestre koji je sam načinio, ali odbrana optuženih taj snimak nije dobila od Tužilaštva, što mu je bila profesionalna obaveza.
Branko Trifković je nakon rata stekao američko državljanstvo, te je na pitanje Ifeta Ferageta, advokata optuženog Enesa Duraka, potvrdio da je u Imigracijsšom obrascu naveo podatke o svom vojnom učešću.Nakon tog je odbrana najavila da će izvršiti provjeru ovih podataka preko Ambasade SAD u našoj zemlji.
Za napad na Čemerno Tužilaštvo tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog
sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, Hamdiju Spahića i Nehura Ganića.
piše Semir Spahić
