Održana Akademija povodom 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice

Povodom 23. godišnjice  genocida nad Bošnjacima Srebrenice  u prepunoj  kino sali  Ilijaš je održana Akademija na kojoj su gosti bili  akademik prof.dr. Suad Kurtčehajić  i Amir Šećić, autor knjige „Teško da sam bio dijete“

Akademijom odajemo dužnu počast i pijetet svim žrtvama genocida u Srebrenici. Na ovaj način baštinimo kulturu sjećanja, borimo se protiv zaborava i šaljemo jasnu poruku osude genocida i barbarstva. Istovremeno šaljemo poruku i nadu da će užasna iskustva žrtava genocida i svih nevinih žrtava rata u BiH, biti opomena da se nikada nigdje i nikom ne desi Srebrenica. Srebrenica je jedan od općeprihvaćeni simbola agresije  na BiH ali i simbol ljudskog stradanja kao i anticivilizacijske politke Evrope na kraju 20. stoljeća. Možda i najteže pitanje s kojim se suočava jedna zajednica nakon pokušaja njenog potpunog uništenja jeste i pitanje „kako pamtiti Srebrenicu i zločin ovakvih razmjera“, kazala je Alma Omerović, predsjednica Pododbora organizacije Akademije i voditeljica programa.

Chopihov nokturno cis mol, opus posthumni je izvela magistrica muzike Dženana Šehanović,  talentovana mlada pijanistica i dobitnica   brojnih priznanja.  Na Akademiji su dodijeljene plakete Fikreti Hodžić kao dugogodišnjoj članici manifestacije „Dani sjećanja-SREBRENICA 11. Juli 1995. godine“ koja je dala   izuzetan doprinos i načelniku općine Ilijaš i predsjedniku Organizacionog odbora gospodinu Akifu Fazliću, koji je dugogodišnji prijatelj svih onih koje je tragična sudbina dovela na tlo općine Ilijaš.

 

Akademik Kurtčehajić je svoj govor usmjerio na presudu suda u Hagu .

Akcenat Akademije je presuda suda u Hagu.  To je sud koji je donio presudu da su vojska i policija RS izvršile genocid u Srebrenici,   moram da kažem da meni i dan danas nije jasno  kako je moguće da tvorevina koja je odgovorna za genocid još postoji.  Mi smo izgubili presudu u smislu da Srbija i Crna Gora nisu osuđene za genocid, ali smo dobili presudu da su institucije RS osmislile i izvršile genocid u Srebrenici. Nakon toga dešava se jedna velika greška međunarodne zajednice, kada je utemeljen Dejton još uvjek nije  postojala presuda,  nakon toga se postavlja pitanje uopšte postojanja RS. Navikavanje Bošnjaka da prihvate RS nakon presuđenog genocida je takođe genocid i po mom mišljenju naši politički predstavnici i elita moraju sve učiniti da se ova činjenica iskoristi. Oni  se trebaju obratiti UN i tražiti  da  sve ono što je stvoreno na genocidu i ono što je presuđeno da se mora deinstalizirati. Mora se imati u vidu da je to jedna velika greška, jer oni koji su htjeli da razbiju Bosnu s njima se ne može graditi zemlja. Politika Dodika je potpuno na fonu Karadžičeve priče. Smatram da bi i visoki predstavnik morao pokazati crveni karton, ali očito da on za to nema snage. Inzko će biti odgovoran za sve negativne posljedice koje se budu dešavale u Bosni, jer on je zadužen da spriječi antidejtonsko djelovanje“.

Gost akademije bio je i Amir Šećić koji je napisao knjigu “Teško da sam bio dijete”, djelo koje je ganulo mnoge Bosance i Hercegovce. Knjigu je  Amir  je posvetio tragično nastradalom ocu Ibrahimu koji je ubijen u srebreničkom genocidu i kojeg nikada nije upoznao.

Knjiga “Teško da sam bio dijete” svjedoči o njegovoj pobjedi nad nesretnim okolnostima, preprekama i životnim iskušenjima koja je prošao nakon što ga je kao bebu majka ostavila, a uprkos svemu ostao je častan i pošten i takav s ponosom nosi prezime svog oca.

Rođen sam 10. novembra 1995. u Tuzli. U bolnici sam bio tri dana. Nakon ta tri dana, moja majka je pobjegla iz bolnice, a ja ostajem u njoj. Iz bolnice sam prebačen u Dom za nezbrinutu djecu Tuzla gdje sam živio do svoje dvadesete godine. Oca nikada nisam upoznao, ubijen je u Srebrenici 1995. godine. U domu sam preživio mnogo toga, jer je u istom tom domu bilo smješteno devedeset posto djece iz Srebrenice. Iz tih razloga knjiga je nastala”, opisao je Amir Šećić svoj trnovit životni put u kratkim crtama.

Odrastanje bez roditelja, ljubavi majke i oca, podrške, pomoći, savjeta najbližih, sa saznanjem da ga je majka napustila, najteža je bol ovog mladića koju nosi kroz život. Dijelio je istu sudbinu mnoge djece iz Srebrenice. Bio je sam i u svojim pobjedama, ali i porazima. Ipak, ispravnim razmišljanjem i odlučnošću da učini svoj život najboljim što može, izborio se za pravi put i samostalnost, posao od kojeg živi. Završio je osnovnu i Srednju saobraćajnu školu i stekao zvanje vozača motornih vozila i PTT tehničara. Danas radi u ugostiteljstvu i sam zarađuje za svoju koru hljeba i krov nad glavom što je njegova najveća pobjeda.

Performansom i učenjem ilahija se predstavio i Hor džemata Podlugovi. Poznati bh glumac Mirza Mušija je recitalom o Bosni podsjetio na postojanje ove divne zemlje bez obzira na raznorazne okolnosti koje su je uništavale.

Za ovogodišnju dženazu u Potočarima identifikovano je 35 žrtava koje su identifikovane u proteklom periodu i za čiji je ukop data saglasnost članova porodica. Među identificiranim žrtvama najmlađi je Vesid Ibrić, koji je u vrijeme genocida imao 16 godina, dok je najstarija žrtva Šahin Halilović, rođen 1924. godine. Ramzija koja je bila u 6. mjesecu trudnoće i njen suprug Nijazija Dudić 11. jula će pronaći smiraj u Potočarima. U Centru za identifikaciju se nalazi još 175 identifikovanih nekompletnih tijela, a traga se za više od 1.000 ubijenih.