Ovog  petka, dragi naši knjigoljupci, predstavljamo Vam dva sjajna djela naše književnosti koje možete potražiti u Gradskoj biblioteci Ilijaš- Zbirka poezije „Škripa vratnica“ Džemaludina Latića i „Zeleno busenje“ Edhema Mulabdića.

Ova naša radijska emisija i web rubrika način su da od zaborava sačuvamo važnost knjige i neopisivi užitak čitanja.

Zbirka poezije „Škripa vratnica“

Poezija je oduvijek predstavljala određeni način bijega od stvarnosti koja nam se nerijetko i ne sviđa, pa je zato često mnogim pjesnicima, ali i čitateljima predstavljala utočište od briga i problema. U nijednoj drugoj vrsti umjetnosti ljudska sreća i nesreća nisu izražene na dramatičan način kao što je to često slučaj s poezijom.

Najzahtjevnija, najšira i najozbiljnija velika zbirka Džemaludina Latića u kojoj ovaj pjesnik sabire sufijsko, političko, uzničko… iskustvo, ali i piše u najraznovrsnijim formama istočnjačke klasične i zapadnoevropske moderne poezije. Himne Čistog prijatelja je ciklus ibrahimovskog iskustva, u kome pjesnik otkriva najdublju vlastitu vjeru i sučeljava se sa totalitarizmom i politeizmom XX. stoljeća.

„Škripa vratnica jedna je od onih zbirki, kako je rekao profesor Hadžem Hajdarević, koje su prošle nezapaženo u književnoj kritici i javnosti uopšte, a škripa vratnica – šta je to? To je stanje napuštenosti, ostavljenosti.., napominjući da je za ovog pjesnika poezija kao Božiji dar.

Poezija Džemaludina Latića prevedena je na arapski, engleski, francuski, talijanski, albanski i turski jezik. Škripa vratnica je poetski vibrantna simbioza religijskoga nadahnuća, moderno otvorene strukture pjesničkih slika i izraza, te izvanredne sposobnosti transponiranja zavičajnog dijalekatskog idioma (drevna srednjobosanska ikavica) u taj moderni pjesnički izraz.

Džemaludin Latić je bosanskohercegovački pisac rođen 1957. u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa u srednjoj Bosni. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, zatim Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Filozofski fakultet (Odsjek jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika, kao i prvi stepen na Odsjeku za filozofiju i svjetsku književnost).

Magistrirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za svjetsku književnost), a doktorirao na Fakultetu islamskih nauka 1999. na temu “Stil kur’anskoga izraza”.

Profesor je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, predmet Tefsir (komentar) Kur’ana.

Zbog političkih ideja uhapšen je 1983.g. i u poznatom sarajevskom procesu protiv muslimanskih intelektualaca osuđen na 6 i pol godina zatvora. Oslobođen na intervenciju Međunarodnog PEN-centra 1986. Po izlasku iz zatvora bio zamjenik glavnog urednika “Preporoda”, islamskih informativnih novina, a pokrenuo je i sedmične listove “Muslimanski glas” i “Ljiljan”, čiji je glavni urednik bio od 1990. do 1994.

Bio je dugogodišnji politički saradnik predsjednika Stranke demokratske akcije i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića, s kojim je pokrenuo Bošnjačku radioteleviziju. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Svjetskog društva muslimanskih pisaca sa sjedištem u Rijadu.

Zastupljen je u svim antologijama i pregledima bosanskohercegovačke i bošnjačke poezije i u antologiji bošnjačke priče za djecu. Pojedini ciklusi pjesama prevedeni su mu na arapski, turski, engleski, francuski i italijanski jezik.

„Zeleno busenje“ Edhem Mulabdić

Roman “Zeleno busenje” Edhema Mulabdića prikazuje razdoblje u povijesti Bosne na prijelazu iz patrijarhalnih ka modernim oblicima života. Bosna izlazi iz samonikle bitnosti i kida spone s Osmanskim carstvom, povezuje se s novom državom i ulazi u evropske civilizacijske tokove. Stari način života, običaji, navike, društveno-ekonomski sistemi se postepeno napuštaju i stvara osnova novog poretka. Prekid je bolan i sudbonosan i izaziva poremećaje koji su uz ostalo predmet ovog djela. “Zeleno busenje” svjedoči o tragici, dramama i dubokim potresima u životu Bošnjaka. Umjetničkim postupkom prati talasanje vremena i proniče u psihiĉke traume i proživljavan]a ljudi. Slika je prelomljena u spektru različitih boja, pa i u intimnoj sferi. Prošlost i svoje vrijeme na raskršću historije pripovjedač projicira u dva plana. Najednom su stari Bošnjani utonuli u stari zeman, zaneseni nadom da će se vratiti ta vremena, na drugom su zastupnici novih pogleda i ideja svjesni da prijelaz donosi suštinske promjene. Pogledi Edhema Mulabdića na idejno-društvena kretanja bili su progresivni, jer su otvarali nove horizonte i vidike. Otkrivao je zablude starih Bošnjaka uljuljkanih snom o dobrim starim vremenima, slavom i junaštvom. Ta je misao pothranjivala zablude, zaustavljala tok kretanja i doprinosila tapkanju na mjestu i stagnaciji. “Zeleno busenje” je romantičarska i realistička priča o tragici Bosne. Mulabdić nije pisao historiju, već umjetničku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, prošlost i savremenost. Pisac je poručio da stare vrijednosti tančaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bošnjaci moraju pripremiti. Završetak romana je kao lament sudbini “nevine žrtve onog vremena, sudbine, koju je sada pokrivalo „zeleno busenje”. Jedan je svijet otišao, a drugi nastaje. Žrtve su bile uzaludne, ali ih Bošnjaci nisu mogli izbjeći, što pokazuje i vrijeme poslije objavljivanja romana (1898.) i sve što se dogodilo u prošlosti i što se događa u savremenosti. “Zeleno busenje” je panorama i slika i umjetnički dokument. Osim istine realnosti prenosi poruke o zlohudoj sudbini Bošnjaka,, o tragičnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi pred istim iskušenjima, napisao je, između ostalog, Muris Idrizović.

Čitajte, jer tada se događa magija. Šteta što je tako puno dobrih knjiga, a tako malo vremena. Emisiju “Knjiga sedmice” pratite svakog petka u 10:30h u programu Radio Ilijaša. 

Knjige preporučila: Emira Džafić-Gradska biblioteka Ilijaš

Uredila: Nermina Durić-Kahvedžić

Share.

Comments are closed.