Turbe je mauzolej, obično bogatijeg, poznatijeg čovjeka, od vjerskog ili kulturnog ugleda. Ovi objekti predstavljaju vrlo vrijedne objekte osmanlijske memorijalne arhitekture. Obično je natkriveno, ponekad ograđeno i sa nekom građevinom pored, česmom, džamijom ili nekim drugim obilježjem. Uglavnom su ih radili domaći majstori od lokalnog kamena, čerpića ili drveta. Dosta često turbeta su skromnijeg izgleda – jednostavne kuće manjih dimenzija sa dvovodnim ili četverovodnim krovom.
U Bosni i Hercegovini nakon osmanlijskih vremena , ostala su mnoga turbeta, kao obilježje na nečije djelo i postojanje. Mnoga turbeta u Bosni i Hercegovini osim historijskog imaju i religiozno značenje. Jedno takvo turbe nalazi se i na području naše općine, tačnije u naselju Vlaškovo. Mještanin ovog naselja hadžija Sidik Dervišević, kaže da je prema predanjima ovo jedno od najstarijih turbeta u BiH.
„Tokom agresije, ono je bilo potpuno uništeno ali ono što je interesantno jeste to da su ostale konture ovog turbeta. Mještani ovog naselja su obnovili turbe, prije nego svoje kuće. Prema podacima koje imamo, ovdje je ukopan Šej Derviš-dedo. Prema sufijskim istraživanjima šejh Derviš-dedo, šejh Ajvaz-dedo i šejh Karić- dedo bili su braća. U vrijeme ratova, oni su otišli na tri različite strane, što je tada bilo uobičajeno, da ne bi bilo zajedno u slučaju nesreće. Ponosni smo da imamo turbe, koje s ljubavlju održavamo. Također, u ovom mezarluku se nalaze i najstariji nišani što su stručnjaci potvrdili“, kazao je hadžija Dervišević.
Građenje turbeta je turski običaj. Ona su se gradila vjerskim vođama ali i istaknutim borcima. Ona su neizostavni dio islamske kulture u BiH.
„Ljudi ovdje navraćaju. Ostavljaju hedije. Međutim, postoje i pogrešna ponašanja. Ne treba se klanjati nikom u turbetu, osim proučiti fatihu, a zna se kome se klanja. Nekada ranije, ovdje su dolazili ljudi koji su nešto željeli i imali su iskren nijjet. Vrlo često ljudi su molili za zdravlje. Također, na ovom mjestu upućivane su dove za kišu, da ona padne ili prestane. Dova je zaista čudo. Molim Allaha dž.š. da se ponovo počnemo okupljati na ovom mjestu i zajednički upućivati dove“, poručio je hadžija Dervišević.
