Uglavnom kroz knjige uživamo u opuštanju sa nadmoćnim umovima. U najboljim knjigama autori nam se obraćaju, daju nam svoje najvrednije misli i izlivaju svoju dušu u naše. Hvala bogu na knjigama !
RAZGLEDNICA IZ GROBA
Emir Suljagić rođen je 1975. godine u Ljuboviju. Odrastao je u Bratuncu iz kojeg je u maju 1992. godine s porodicom izbjegao u Srebrenicu. Imao je sedamnaest godina kada je započela opsada Srebrenice. Od 1993. radio je kao prevoditelj za vojne posmatrače Ujedinjenih Nacija (UNMO). Od 1996. pisao je za magazin Dani.
Završio je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, a doktorirao je 2009. godine u Hamburgu na Institutu za mirovna istraživanja i sigurnosne studije. Obavljao je funkciju ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.
Ovog vikenda preporučujemo knjigu „RAZGLEDNICA IZ GROBA“ autora Emira Suljagića.
Roman Emira Suljagića „Razglednica iz groba“ je roman o jednom od najvećih genocida u 20. stoljeću nakon Drugog svjetskog rata, genocidu u Srebrenici, gradu ženskog roda. Ženski rod obilježava i ovu patnju, jer su žene, majke, kćerke ostale i stoje i dalje tu… na mjestu gdje je Suljagić završio svoju priču. Ne, to nije samo priča. To je život. Život koji je skončao u Istočnoj Bosni. A krilatice riječi su ga oživjele. Umjetnost, nego šta !
Emir Suljagić je jedan od rijetkih muškaraca iz Srebrenice i okolice koji je preživio ono nad čim je svijet povezao maramu oko očiju. Zbog poznavanja engleskog jezika postao je prevodilac UN-ovim snagama, tako da ga je to spasilo onoga što se u julu 1995. godine dogodilo.
Roman je u obruč uzeo običnog čovjeka; onoga koji u snijegu do koljena nosi svojoj porodici mlijeko u prahu da bi napravili hljeb. Da, mlijeko u prahu, jer prije toga nisu bili upoznati s njim i nisu znali da je to mlijeko, a ne brašno.
Suljagić na običan, jednostavan, ali upečatljiv način govori o izdaji koju su načinili UN-ovci i pod plaštom „neznanja“ dozvolili gubilište onih koji su na suprotnoj strani.
Obrazovani, načitani ljudi su činili ili barem stavili koprenu na oči kada se zlo činilo. Obrazovani i načitani ljudi su pokazali kako su znanje i diploma nevažni kada ih ne prati humanost. I nakon svega ima li više smisla život, a kamoli smrt. Odgovor potražimo u ovom romanu.
“Preživio sam. Mogao bih se zvati bilo kako, Muhamed, Ibrahim, Isak, nije bitno, preživio sam, mnogi nisu. Preživio sam na isti način na koji u oni umrli. Između njihove smrti i mog opstanka nema nikakve razlike, jer sam ostao da živim u svijetu koji je trajno, nepovratno obilježila njihova smrt. Dolazim iz Srebrenice. Ustvari, dolazim od drugdje, ali sam izabrao da budem iz Srebrenice. Samo se odatle usuđujem dolaziti, kao što sam se samo tamo usudio uputiti u vrijeme kada nigdje drugdje nisam.” Razglednica iz groba “Odrastao sam u dva različita svijeta. Jedan je bio V., selo u kojem sam se rodio i odrastao; drugi je bio svijet u koji sam ušao kada sam krenuo u školu. U prvom svijetu, svi moji prijatelji bili su muslimani; u drugom Aleksandar, pravoslavac iz susjednog sela, bio je moj najbolji prijatelj; ali, ta se dva svijeta nikada nisu srela. Ne zato što su bila odvojena nečijom odlukom i namjerno: upućena jadan na drugi, ova dva svijeta kontaktirala su u onoj mjeri u kojoj je to bilo potrebno i korisno za oba.”
Ne zaboravite i ovo djelo potražiti u Gradskoj biblioteci Ilijaš.
Knjigu preporučio: Semir Spahić – Gradska biblioteka Ilijaš
