„Oktobar je mjesec knjige. Oktobar je mjesec u kojem se lišće i sva priroda zaogrnu zlatnim ogrtačem. Svoj izgled upotpune detaljima u smeđoj, narandžastoj i crvenoj boji. I izgledaju tako bogato i raskošno. U jednom takvom oktobraskom danu, tačnije 20. rođen je bosanskohercegovački književnik Nedžad Ibrišimović.”
Nakon što je preselio na bolji svijet 2011. godine, iza njega je ostalo bogato naslijeđe pisane riječi, kojeg se Ilijašani s ponosom sjećaju. Tim povodom, BZK “Preporod” Ilijaš u saradnji sa SŠC „Nedžad Ibrišimović“ Ilijaš, organizovala je književno veče ” Sjećanje na Nedžada Ibrišimovića”. U prepunoj sali Općine Ilijaš, ove večeri preovladavale su emocije, ljubav prema djelima bh. velikana Ibrišimovića, ali i sjećanja koja će pamtiti članovi porodice, prijatelji i saradnici koji su imali čast lično poznavati Nedžada. Doc.dr. Adijata Ibrišimović Šabić, predaje rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Večeras je govorila u ulozi kćerke Nedžada Ibrišimovića. Kroz suze govorila je o liku i djelu svog oca, ali i književniku kojeg će pamtiti generacije.
„Prvi put javno ću govoriti o nekim svojim sjećanjima na rahmetli oca i o svom doživljaju njegovih djela. Svakom piscu treba posvetiti pažnju. Svojim Vječnikom, Nedžad je uspio da u bosanskom jeziku nadraste taj bosanski jezik i da ga izvede u onaj rang lijepih svjetskih velikih jezika. To je inače zasluga naših velikih književnika, posebno Nedžadov roman „Vječnik“. On je pisac koji je ispitivao književne sisteme. Svakim svojim novim djelom, otvarao je nove prostore literature. I to je ono zapravo čemu mi trebamo posvećivati pažnju i čemu se trebamo vraćati. Veza oca i najstarije kćerke je zaista posebna. Vrlo je to emotivna veza. Ja sam bježala od književosti ali ona me dočekala, negdje iza „ćoška“. Mnogi u meni prepoznaju Nedžada. Ja sam i u tome prepoznala njega. Posebno sam ponosna na svog oca“, istakla je doc.dr. Ibrišimović-Šabić.
Profesor bosanskog jezika u SŠC „Nedžad Ibrišimović” Muriz Kučinar govorio je o poznanstvu sa Nedžadom, ali svoje emocije i ljubav prema Nedžadovoj pisanoj riječi vrlo često i sam prenosi na papir.
„Bila je čast poznavati Nedžada. Družili smo se. Zadnje dvije-tri godine imali smo zadatak da naučimo ljude da čitaju. Koliko smo uspjeli u tome, jedini sudac je vrijeme koje će otkriti jesmo li uspjeli u tome. Moj zadatak je večeras bio da sa učenicima pripremimo recitale. Cilj nam je da Nedžada ne zaboravimo. Veliki ljudi se pamte tek kad prestane kucati srce junaka. Na nama je da njegujemo i nikad ne zaboravimo našeg Nedžada Ibrišimovića“, rekao je profesor Kučinar.
Profesorica bosanskog jezika i književnosti Aida Kahriman-Krhan, u ovoj izuzetno lijepoj književnoj večeri, bila je u ulozi moderatora. Vrlo vrijedno radila je sa učenicima i kolegama, kako bi večerašnje sjećanje na Nedžada Ibrišimovića bilo dostojanstveno, onako kako zaslužuje bh. književnik Ibrišimović.
„Dvadesetog oktobra 1940. godine rođen je veliki književnik Nedžad Ibrišimović. Na bolji svijet je preselio 2011. godine. Mi ga se rado sjećamo u Ilijašu i vjerujemo da će ove književne večeri prerasti u tradiciju. Ovo je lijep susret između Preporoda Ilijaš i SŠC „Nedžad Ibrišimović“ započelo je prošle godine kada smo organizirali prvo književno veče „Sjećanje na Nedžada Ibrišimovića“. Večeras smo govorili o ljepoti pisane riječi, o Nedžadovom životu, o njegovim djelima. To je intelektualac i svi koji su ga poznavali zaista su počašćeni. Zadnje godine života proveo je u Ilijašu, živeći skromno kako to rade svi veliki ljudi. Poslat ćemo poruke važnosti čitanja i pisanja o čemu je i Nedžad govorio. Vječnik Nedžad Ibrišimović duboko će ostati u našim sjećanjima, kako našim tako i budućim generacijama“, istakla je profesorica Kahriman – Krhan.
Muzičko-zabavni program izveli su učenici SŠC „Nedžad Ibrišimović”. Mnogobrojni posjetitelji, ali i prisutni članovi porodice Nedžada Ibrišimovića, uživali su u recitalalima, uz obećanje da će se ponovo sresti 20. oktobra naredne godine.