Godišnjica smrti Alekse Šantića

Na današnji dan 1924. godine u Mostaru je preminuo Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Rođen je 27. Maja  1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad. Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista “Zora”, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se razdoblje od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.

No, najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma – sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma). Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima. Pored Emine, njegove najpoznatije pjesme, Šantić je napisao “Ne vjeruj”, “Ostajte ovdje”, “Pretprazničko veče”, “Što te nema?”, “Veče na školju”, “O klasje moje” i druge. Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesme za djecu. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom “Moj brat Aleksa”. Glavnog lika glumio je Branislav Lečić. U povodu obilježavanja godišnjice smrti velikog mostarskog pjesnika Šantića, u Mostaru se 1. i 2. februara održava Međunarodni “Šantićev festival djece pjesnika”.

Hljeb Aleksa Šantić Parobrod spreman. More se koleba. Pošljednji plamen na zapadu trne; Suton se rađa i s jesenjeg neba Polako pada na hridine crne. Paluba puna. Ruke uzdignute Pozdrave šalju i rupcima mašu. U mnoštvu ovom vidim čeljad našu, Naslonili se na pervaz pa ćute… Zemljaci moji, dokle ćete, dokle? “Tamo daleko! Jer nas usud prokle I na nas pade tvrda tuča s neba…” A zar vam nije zavičaja žao? “Žao je, brate… Bog mu sreću dao… No hljeba nema… Zbogom! Hljeba… hljeba…” Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je tužna Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet neće.  Nepoznat autor