Godišnjica smrti Safvet-bega Bašagića
Safvet-beg Bašagić je zasigurno jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti. Osnivač mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava, istaknuti pjesnik, prevoditelj, historičar i političar. Safvet-beg Bašagić začetnik je bošnjačkog nacionalnog preporoda, početkom 20. vijeka.
Osnovnu školu Bašagić je pohađao u Mostaru i Konjicu, u Sarajevo se doselio 1882. godine gdje je završio gimnaziju 1895. godine. Od 1895. do 1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i perzijski.
Jedno vrijeme radio je kao profesor u sarajevskoj Velikoj gimnaziji (Prva gimnazija), a 1903. je osnovao društva Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub. 1907. godine osniva list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Beč gdje priprema doktorat iz orijentalnih jezika i historije islama. Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i odmah poslije smrti Ali-hadžibega Firdusa, imenovan je za predsjednika Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom Monarhije.
Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je penzionisan. Bašagić je poeziju počeo pisati još kao učenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beču priredio je za štampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovačke dubrave), a tada piše i prve naučne radove i prikuplja građu za historiju Bosne. 1. maja 1900. godine pokreće zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem list Behar.
“Jedan narod može izgubiti moć i gospodarstvo, slava njegova oružja može isplaviti, barjak pod kojim je vojevao može postati plijen neprijatelja, njegova prava i pravica mogu se pretvoriti u mrtva slova – kratko rečeno: jedan narod, može doživjeti pravi politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak imade što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. U tome carstvu ni sila, ni slučaj, dapače – ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio varvarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje navijeka, jer je on amanet budućih naraštaja i vremena”
- (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, 1912.)
Bašagić je rođen 6. maja 1870. godine u Nevesinju, a umro 9. aprila 1934. u Sarajevu, gdje je i ukopan u haremu Begove džamije.