Nastao je u drevnoj Kini, koristili su ga i Rimljani, u Evropu su ga donijeli Arapi, masovna proizvodnja počinje tek u 19. vijeku u SAD, a danas je jedno od omiljenih osvježenja tokom vrelih ljetnih dana.
U pitanju je, naravno, sladoled i danas se širom svijeta obilježava svjetski dan ove poslastice. Prvi recepti za ovaj slatkiš potiču još iz drevne Kine gde je bio običaj da se na dvoru miješaju led, mlijeko, u Rimu je jedna od omiljenih poslastica bila mješavina leda i snijega sa različitim vrstama usitnjenog voća.
Evropljani su za ovu poslasticu saznali malo kasnije, tek u 17. veku i to od Arapa koji su na Sicilijanskom dvoru naučili Italijane kako da zamrznu slatki krem što je u to vrijeme bilo potpuno nevjerovatno. Kruže legende da ga je Engleski kralj Charles II toliko volio da je čak platio veliku sumu novca svom kuharu da bi ovaj recept držao u tajnosti.
Iako je sve do 18. vijeka bio poslastica rezervisana samo za više slojeve, masovna proizvodnja sladoleda počinje u 19. vijeku kada se pojavila prva mašina za pravljenje sladoleda, međutim dostupni su bili samo neki oblici i ukusi. Tek razvojem tehnologija javljaju se novi ukusi i oblici kao što su sladoled u kornetu ili štapiću koji su i danas najbrže osvježenje mnogih ljudi u ljetnim danima.
Prvi kornet ili kako su je tad nazivali „jestiva čašica za sladoled“ izmislio je poslastičar sa Vol Strita, Italo Marićoni, a prvi sladoled na štapiću osmislio je vlasnik jedne poslastičarnice u Ajovi, Kris Nelson. Njega je na ovaj korak inspirisao dječak koji je došao u poslastičarnicu i nije mogao da se odluči da li želi sladoled ili čokoladu pa je on spojio ove dvije dječije omiljene poslastice i napravio sladoled na štapiću prekriven čokoladom.
Svjetski dan sladoleda ustanovio je Ronald Regan za vrijeme svoje vladavine, i od tada ga svake godine obilježavaju mnogi zaljubljenici u ovaj slatkiš.
