Ove sedmice preporučujemo: Nedžad Ibrišimović-Knjiga Adema Kahrimana

Pripovjedač, romanopisac, dramatičar, pjesnik, esejist i likovni umjetnik, dobitnik brojnih značajnih nagrada, uključujući i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva (iz daleke 1969), kao i, uza sve ostalo, član Društva pisaca BiH (od 1964) i njegov predsjednik (1993–2001), član Udruženja likovnih umjetnika BiH (od 1982) te član Akademije nauka i umjetnosti BiH (od 2008) i jedan od utemeljitelja Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (2011), Nedžad Ibrišimović (1940–2011) klasik je bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti i jedna od posebno važnih ličnosti novije bošnjačke i bosanskohercegovačke književne i kulturne prakse, ali i autor koji i u širim okvirima zauzima ili zaslužuje posebno mjesto.

–Važnu prekretnicu u Ibrišimovićevu i životu i književnom djelu predstavljat će agresija na BiH i nedavni rat, koji će Ibrišimovića bitno promijeniti i kao čovjeka i kao pisca. To vrlo reprezentativno pokazuje već Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, jedan od naših prvih značajnih književnih odgovora na bezumlje mržnje i krvoprolića, a kojem će se autor – kako je to radio i s nekim drugim tekstovima – vraćati i kasnije, sve dok ova prvobitna nesvakidašnja pripovijetka ili pripovijest o naknadnom pokušaju sprečavanja zločina koji se već desio nije postala još jedan osebujni i opet za njega karakteristični autorov roman, kazao je prof.dr. Sanjin Kodrić.  

“I Adem Kahriman piše knjigu. On hoće da napiše knjigu kojom bi spriječio zločine koji su se već dogodili. On je na ovoj strani, a zločinci su na onoj strani. Adem Kahriman nije tamo. On sada ima pedeset i dvije godine, ranije je imao manje.”

Ovo je knjiga o kojoj nema sumnje, iako je napisana između apsurda i logike, u inverziji logike i zbivanja u vremenu, čisto prostim rečenicama. Ona zbunjuje izrazom infantilno svedenim na izvorna, početna značenja, na direktne odnose stvari i osjeta, svojim zalaženjem u grotesku naive, ali koja, nehotično i prostodušno, otvara ponore zločina bez kraja…

Sve se iz prošlosti u ovoj knjizi uliva u savremenost i vraća se iz nje u prošlost, kao što jedni likovi Ibrišimovićevih djela ulaze u duše drugih, ili iz njih proizilaze. Kao da se sudbina Bosanskih Muslimana ponavlja kroz historiju.

Nedžad Ibrišimović je na radiju čitao svoju “Knjigu Adema Kahrimana”, prozu o ratu i iz rata koji je okolo upravo trajao, ali takvu prozu kao da je sve to bilo jednom davno, kao što smo jednom davno bili i mi koji to na radiju upravo slušamo, i kao da smo i Adem Kahriman i svi mi zajedno prošli kroz pamet i kroz dušu, kroz to stoput spomenuto Nedžadovo umijeće čuđenja, napisao je jednom Miljenko Jergović.

Preporučujemo da ovo djelo potražite u Biblioteci Ilijaš.

Preporuka knjige: Jasmina Masnopita-Biblioteka Ilijaš

Pripremila: Nermina Durić-Kahvedžić