Župnik Ilija Marković: Uskrs je svetkovina nade, pobjeda Božije ljubavi nad smrću, a Bog čovjeku nikad nije potrebniji nego danas

Katolici širom svijeta slave Uskrs, najstariji i najveći kršćanski blagdan kojim se obilježava dan uskrsnuća Isusa Krista.

Uskrs ima višestruki značaj, pored osnovnog – pobjede nad smrću, on je i nada za život budućega vijeka i osnova za ponovni Kristov dolazak kada će knačno uništiti Sotonu – izvor zla, grijeha i smrti.

Povodom Uskrsa razgovarali smo sa župnikom ilijaške župe svetog Marka Evanđeliste velečasnim Ilijom Markovićem.

Uskrs je najveći katolički blagdan, na koji se način Crkva priprema za ovaj blagdan, ali i sami vjernici?

“Prije nego li odgovorim na Vaša pitanja, htio bih istaknuti da je bolje govoriti o „važnosti“ nego li o „veličini“ kršćanskih blagdana. Naime, svetkovina Božića je jednako velika ovoj svetkovini Uskrsa, no Uskrs je teološki važnija svetkovina. Za nas kršćane, uskrsnuće Isusa Krista je razlog našeg života i temelj naše vjere. Stoga i piše sv. Pavao u Prvoj poslanici kršćanima u gradu Korintu: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“ (1 Kor 15,14). Svaki grob sam po sebi budi kod ljudi melankoliju i tugu; sjećamo se svojih dragih pokojnika, njihovih riječi, djelâ, života. No Isusov grob za vjernike mora biti drugačiji. Na Isusovom praznom grobu susrećemo čudesnu umirujuću nadu. Zato i svetkovina Uskrsa jest svetkovina nade, pobjede Božje ljubavi nad smrću, kaže na početku za Radio Ilijaš velečasni Marković i dodaje:

“Vremenu Uskrsa prethodi pokorničko vrijeme koje se naziva Korizma ili Četrdesetodnevnica. Kroz to vrijeme vjernici se pozivaju da kroz pokoru, djela ljubavi prema potrebitima te različite žrtve odricanja otkriju svoju izvorno bogatstvo i dostojanstvo, a to je da je čovjek Božje dijete i najdraže Njegovo stvorenje. Toliko je Bog ljubio čovjeka da se, nevin, predao u smrt, kako bi na križu platio cijenu otkupljenja svakoga od nas. Korizma se zaključuje tzv. uskrsnim trodnevljem – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota – koje predstavlja najbližu pripravu na svetkovinu Uskrsa. Velikim četvrtkom Crkva slavi ustanovu svećeništva kao i sv. Mise. Na taj dan Isus je slavio svoju Posljednju večeru s učenicima i s tom noći Crkva ulazi na svojevrstan način u tiho razmatranje Isusove muke, budući da od tog dana pa do Velike subote ne zvone crkvena zvona. Na Veliki petak je za vjernike obvezan post i nemrs i to jedini dan u godini kada Crkva ne slavi sv. Misu, nego slavi Obrede Velikog petka čitajući Isusovu muku i časte Kristov križ. Na Veliku subotu Crkva ostaje u tišini uz Isusov grob. Vjernici dolaze na molitvu, tražeći snagu, ali i zahvaljujući Bogu na ljubavi koju je pokazao dajući svoj život za čovjeka. U večernjim satima tog istog dana, počinje tzv. uskrsno bdijenje kojim započinje svečana proslava Uskrsa.

Osim ovih liturgijskih priprema na svetkovinu Uskrsa, katolici se također pripremaju u svojim domovima ukrašavajući uskrsna jaja (pisanice) te pripremajući hranu koja će biti blagoslovljena u Crkvi i svečano blagovana u obiteljima uz zajedničku molitvu.”

S obzirom da vlada epidemija na koji će način biti upriličena proslava Uskrsa?

“Nažalost, epidemija nas pritišće na više strana u društvu, izaziva različite krize i probleme, strah kod ljudi, smrt, a na ta sve te izazove i brige čovjeka Crkva ne može biti imuna jer Crkva jesu zapravo vjernici, a ne građevine. Apostolska Stolica je uputila već prošle godine posebne Smjernice za slavljenje ovih svetih dana, koje su i ove godine na snazi. Isto tako i naši biskupi su, u skladu s odredbama Kriznih stožera, uputili Smjernice svećenicima i vjernicima kako slaviti otajstva vjere u vrijeme pandemije. S liturgijske strane, napravljene su neke manje izmjene unutar samih obredâ upravo zbog opasnosti od zaraze virusom. S druge strane, svi svećenici u pastoralu su pozvani pridržavati se odredbi vjerskih i civilnih vlasti s obzirom na epidemiološku situaciju, a na to trebaju pozivati i povjerene im vjernike. Odgovornost za drugoga jest znak ljubavi i moramo čuvati jedni druge. Niti jedna krajnost u ovoj situaciji ne daje dobre rezultate: nije dobro živjeti u strahu i panici zbog zaraze, ali isto tako nije dobro ponašati se neodgovorno i živjeti kao da je sve u redu i da nema opasnosti. U svemu zlatna sredina. Tako ćemo i ove godine pridržavajući se propisanih mjera, slaviti Uskrs te se nadati, moliti i raditi na tome da sljedeći Uskrs bude bolji za sve nas.”

 Poruka vjernicima i čestitka

“Svetkovati Uskrs znači slaviti otajstva vjere ne kao pasivni gledatelji, promatrači Isusove muke, smrti i uskrsnuća, nego doživjeti i proživjeti uskrsnuće zajedno s Njime. Upravo u ovo vrijeme pandemije opasnost je duhovnost svesti samo na „online“ način ili unutar zidova doma. Vjera se temelji na dva stupa. Prvi je osobna molitva vjernika u njegovom domu, odnosno izgradnja osobnog odnosa s Bogom bilo pojedinačno ili obiteljski. Drugi temelj vjere jest zajedničarska molitva, tj. ona koja se svjedoči i živi u zajednici vjernika – Crkvi. Oba su stupa potrebna za rast vjere i jedan bez drugoga ne mogu. Čovjeku je više nego li ikad potreban živi kontakt s Bogom kao izvorom snage za borbu života i unutar situacije koju proživljavamo. Čovjek bez Boga je izgubljen čovjek.  

U tami praznoga Isusova groba pozvani smo ponovno otkriti one stvari za koje možda nemamo vremena, nemamo oči ili nemamo dovoljno ljubavi. Isusovo uskrsnuće nama je poruka da svi naši životni križevi pred Bogom imaju svoj smisao.

„Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Lk 24,5) – pitanje je koje postaviše dva anđela Mariji Magdaleni, Ivani i Mariji Jakovljevoj koje su došle veoma rano s miomirisima na Isusov grob da pomažu Njegovo tijelu. Ljubav prema Učitelju bila je jača u njima od svakoga straha. Tek će se u Isusovu grobu, u kojem završava Njegov zemaljski život, u njima roditi jedan novi život – život ispunjen vjerom i nadom.

Kristovo uskrsnuće od mrtvih jest zaglavni kamen naše vjere i jamstvo našeg osobnog uskrsnuća. Ta vjera zahtijeva nutarnje preobraženje čovjeka na koje nas i Pavao potiče u Poslanici Kološanima: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore… Za onim gore težite, ne za zemaljskim“ (Kol 3,1-2). To „težiti za onim gore“ pripada čovjeku otkupljenom Kristovom dragocjenom krvlju, a Pavao to konkretizira pozivom: „Zaodjenite se… u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost…a povrh svega ljubav“ (Kol 3,12-14). Eto i nama poziva na osobnu uskrsnu obnovu, na obnovu naših međuljudskih odnosa i povjerenja.

U tom duhu, kao ilijaški župnik, svim katolicima od srca želim čestit i blagoslovljen Uskrs! Gospodin slavno uskrsnu, aleluja!”