U žižu javnosti Visoko je dospjelo 2005. godine postavljanjem teze Semira Osmangića, nezavisnog istraživača i poznavaoca drevnih kultura, da je brdo Visočica, na čijem se vrhu nekada nalazio Srednjovjekovni kraljevski grad, zapravo najstarija i najveća piramida na svijetu. Od te godine Semir Osmanagić vodi istraživanja na ovom lokalitetu. Danas je to uređen kompleks koji posjećuju turisti iz cijelog svijeta, a među posljednjim najpoznatijim gostima bio je legendarni teniser Novak Đoković.
O trenutnom stanju turizma u Visokom, ali i budućim planovima, razgovarat ćemo sa Magistricom turizma i zaštite životne sredine Medinom Očuz.
Medina Očuz: „Ovo je prilika da slušaoce upoznamo o nekim važnim dešavanjima o razvoju turizma na ovom prostoru. Ja sam Medina Očuz, Magistrica turizma i zaštite životne sredine, a ujedno sam i privatna poduzetnica dugi niz godina u oblasti ugostiteljstva, trgovine i usluga. Otuda i moja povezanost sa turistima i želja za studiranjem turizma. Iz prakse sam uvidjela koliko je potrebno stručno usavršavanje i znanje koje nedostaje na našim prostorima.“
Upravo iz tog razloga sam imala potrebu da neko stručan i ko je dugo godina u turizmu bude moj gost i da razgovaramo o ovoj temi, dakle gdje je Visoko sada i koji su budući planovi. U Vašem diplomskom radu pod naslovom „Razvoj novih oblika turizma u Visokom“ , Vi identificirate turističke potencijale, utvrđujući mogućnost za razvoj zdravstvenog, spiritualnog i antistres turizma, pri čemu ističete zasluge Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“. Reci nam nešto više o tome.
Medina Očuz: „Visoko je iz trgovačkog, zanatskog grada sa bogatom kulturno – historijskom tradicijom i kraljevskog grada Bosne i Hercegovine u posljednih 15 godina preraslo u turistički grad. Nekad je trgovina bila generator razvoja ostalih grana privrede u Visokom, pa i samog turizma. Sada je to obrnuto, naime, generator svih ostalih privrednih grana u Visokom je turizam, a sve zahvaljujući Fondaciji „Bosanska piramida Sunca“, upornosti i napornom radu cijelog tima. Zahvaljujući Fondaciji, lokacije kao što su Ravne, dijelovi Visočice, mnogi platoi okolnih piramida – poprimili su izgled svjetskih turističkih destinacija sa svim potrebnim komponentama. Ovo je odrednica za razvoj svjetskih trendova kao što su antistres, spiritualni i zdravstveni turizam koji su brzo rastući turizmi. Posljednjih pet godina od otvorenja Parka „Ravne 2“, ovi svjetski oblici turizma bilježe veliki porast i u Visokom. Sve više turista iz cijeloga svijeta dolazi u Visoko. Naglasila bih da i u samom gradu i lokalitetima kao što su nacionalni spomenici, institucije kao što su Muzej i Udruženje umjetničkog izražaja – moguće je da se razvijaju novi oblici turizma. Potencijala za razvoj turizma u Visokom ima, samo ih treba na kvalitetan način identificirati da bi se radilo na njihovom razvoju.“
Turizam je jedna od grana koja je najviše pogođena pandemijom Covid19 i mnoge destinacije zabilježilje su pad posjeta. Međutim nade visočkih turističkih radnika naglo su porasle zahvaljujući Novaku Đokoviću, te je upućena inicijativa da se Novak proglasi počasnim. Kroz njegove izjave ljudi su dobili ohrabrenje da dođu u Visoko, te je turizam u Visokom bilježio povećanje turista uprkos pandemiji. Iz tog primjera vidimo koliko su promocija i marketing bitni za rast turističkih posjeta.
Medina Očuz: „Veliki su ljudi koji prvi to prepoznaju i koji mogu da nam pomognu u ovom projektu. Ono što je ključno za razvoj turizma na ovim prostorima svakako jeste promocija. Fondacija ulaže ogromne napore godinama i za projekat i za promociju. Svjedoci smo mnogih zabrana, negiranja, oprstruiranja, skepticizma, ali imajući u vidu da su svi potencijali (prirodni i društveni) u fazi raspadanja i da su neiskorišteni, to i nije tako čudno. Ono što bi mi trebali promijeniti svakako se odnosi na aktiviranje svih nas. Uključivanje Visokog i svih ostalih naših potencijala, prvo u lokalne i nacionalne tokove, pa i internacionalne, jedini je način za napredak cjelokupne privrede i turizma svakako. Turizam je multidisciplinaran i izravno je povezan sa svim ostalim privrednim granama.“
Visko je jedan od primjera dobre prakse razvoja turizma u Bosni Hercegovini. Ono što struka često naglašava jeste da je izuzetno bitno da se razvoj turizma temelji na načelima održivog razvoja. Šta to zapravo znači?
Medina Očuz: „Održivi razvoj je nemoguć bez tri osnovna načela. Ekonomsko načelo je jedno od tri osnovna, i u biti oni koji se bave turizmom najviše uzimaju u obzir ovo načelo. Prvo i osnovno načelo održivog razvoja je ekološko, jer bez razvijene ekološke svijesti i ostalih parametara koji su bitni za zaštitu životne sredine nemoguće je razvijati turizam. Zatim sociološko načelo – sve društvene aktivnosti koje su bitne za održivi razvoj turizma, i tek na kraju je ekonomsko načelo koje dolazi samo po sebi. Naglasila bih da je master planiranje jedan od osnovnih i najbitnijih stvari vezanih za državni sektor, gdje se mora raditi na održivosti turizma, destinacije i planiranja koje je zapravo prva stvar.“
Kroz stručno usavršavanje, kroz konstantni kontakt sa turistima koji bi bio Vaš prijedlog i moguća rješenja razvoja turizma u budućem periodu?
Medina Očuz: „Moj kompletan istraživački rad je u aktuelnom stanju na terenu i kroz moje iskustvo sa turistima u turizmu, te kroz moje stručno osposobljvanje, navela sam u svom magistarskom radu neka od mogućih rješenja i prijedloge. Osnovni prijedlog za rješenje bio bi formiranje stručnog tima za turizam. Zatim infrastruktura, iako je dio infrastrukture urađen na Ravnama, ipak je ostalo mnogo toga da se uradi. Povezanost, pa čak i na lokalnom nivou nedostaju busevi koji bi omogućili lakši dolazak turistima. Neophodno je i kreiranje jedinstvenog imidža destinacije i tour operating.“
NAŠE KULTURNO-HISTORIJSKO BLAGO
Tekst pripremila: Medina Očuz, MA turizma i zaštite životne sredine
Srednjovjekovna kraljevska država Bosna i brdo “Grad” specifičnog piramidalnog oblika kroz vijekove unazad ima važnu ulogu u vremenu i prostoru. Neistražen i misteriozan, sa svojim zidinama, podzemnim prostorijama i tunelima kroz čiji labirint je i kraljica Katarina Kosača pred Osmanlijama uspjela da napusti svoj dvorac (kako stara predanja kažu), nažalost malo toga je sačuvano da bi se pouzdana istina o ovome znala. Srednjovijekovni stari grad Visoki, mjesto gdje su stolovali bosanski kraljevi i kraljice još u XIII i XIV vijeku, kada je Visoko prvi puta pomenuto u historijskim knjigama, krije još mnogo tajni i kao resurs za razvoj turizma predstavlja značajan, a neiskorišten potencijal.
Posmatrajući historiju ovog grada, njegov položaj i pokazatelje njegovog razvoja od daleke prošlosti i doba Kralja Tvrtka i Kulina bana, pa sve do danas možemo jasno vidjeti da je život na ovom prostoru postojao mnogo ranije u prošlosti, jer ako je u X vijeku već postojala uređena država koja je izdavala dokumente i povelje, imala vlastiti novac, pečat i moć, dovoljno dokazuje o državi formiranoj vijekovima unazad. Mnogo toga na ovom prostoru još nije istraženo, historijske činjenice bazirane na prvim pisanim tragovima sa ovog prostora govore nam da je još u XII vijeku bila visoko razvijena država, pisane su povelje, odvijala unutrašnja i vanjska trgovina o kojoj svjedoči povelja Kulina bana potpisana dana 29.08.1189. godine. 1. septembra 1355. godine, u povelji mladog bana Tvrtka I Kotromanića pod nazivom “In castro nosto Visoka vocatum” desilo se prvo spominjanje Starog grada Visokog. Služio je i kao sjedište visokog feudalca sa titulom velikog kneza bosanskog. Stari grad Visoki je smješten na vrhu brda piramidalnog oblika zvanog Grad Visočica, na visini oko 300 m iznad doline gdje se poslije razvio sam grad Visoko. Smješten je na istaknutom mjestu sa izvrsnim pogledom na čitavu okolinu. Prilaz se nalazi na jugozapadnoj strani sa ravni koja je 60 m niže,a predgrađe tvrđave i grada se zvalo Podvisoki. Iako historijski važan, stari grad Visoki nije bio velikih dimenzija, dužine oko 60 m i širine 25 m, imao je dvije kule koje su ga štitile po cijeloj dužini. Unutar samog grada postoji nekoliko tragova zgrada. Primarna funkcija starog grada Visoki bila je odbrambena, ali također je bilo mjesto odakle su bosanski vladari pisali mnoge povelje i dokumente, a zadnja napisana bila je ona iz 1436. godine kada je knez Tvrtko Borovinić izdao isprave na Visokom. Iako napušten odavno, dokazi na kojima se temelji historija starog grada Visoki i ostalih mjesta u Visočkoj dolini su pronađeni tokom 1950-ih, 1970-ih i 1980-ih godina sa arheološkim iskopavanjima i nalazima. Najstarija sačuvana literatura je ona od Đorđa Stratimirovića iz 1891. godine. Đoko Mazalić je 1953. godine dao detaljan opis ruševina koji je do danas nezamjenjiv izvor kada se spominje stari grad Visoki. Osmanlijskim osvajanjem Bosne grad biva napušten prije 1503. godine. Godine 1626. Đorđić spominje Visoki među napuštenim gradovima.
EKO KUTAK
Tekst pripremila: Belma Avdić, MA turizma i zaštite okoliša
U četvrtak 17.juna 2021. godine u hotelu Citar održana je radionica i diskusija o “Planu upravljanja Zaštićenim pejzažom Bijambare” u organizaciji World Wildlife Funda Adria, Centra za promociju civilnog društva i Aarhus centra u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, u saradnji sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija i Programom Ujedinjenih nacija za okoliš obezbedilo je izradu Plana upravljanja Zaštićenim pejzažem Bijambare za period 2021 – 2030.
Goldman fondacija za zaštitu životne sredine objavila je danas imena 6 dobitnika Goldman nagrade za zaštitu životne sredine za 2021. godinu. Radi se o najistaknutijoj svjetskoj nagradi za lokalne aktiviste za zaštitu životne sredine i godišnje se dodjeljuje ekološkim herojima iz svakog od šest naseljenih kontinentalnih regiona svijeta. Ovogodišnja evropska dobitnica nagrade je Maida Bilal kojoj se odaje priznanje za njene napore i angažman u radu sa grupom žena iz Kruščice koje su nakon 503 dana duge blokade spriječile izdavanje dozvola za dvije predložene male hidroelektrane na rijeci Kruščici u decembru 2018. godine. Iako je Balkan dom posljednjim rijekama koje teku slobodno u Evropi, masovni bum hidroenergije u regiji prijeti da će nepovratno oštetiti hiljade kilometara netaknutih rijeka. Ovo je prva nagrada ove vrste za Bosnu i Hercegovinu.
“Počašćena sam da sam jedna od dobitnica ovogodišnje Goldman nagrade. Ovo je priznanje za sve naše napore. Moramo zaštiti prirodu, sačuvati naše vode, zrak i našu zemlju. Ovi resursi su nam potrebni i to nam treba zbog naše djece i njihove budućnosti, a ne zbog nas samih. Mi ćemo ostati posvećeni ovome u Kruščici, ali moramo dati podršku i ostalima koji se u BiH i regionu bore za njihove rijeke” ,izjavila je Maida Bilal. Pored Bosne i Hercegovine, nagradu su dobili još učesnici iz Perua, Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Vijetnama i Malavija.
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Deklaraciju o zaštiti rijeka što, između ostalog, predstavlja veliki uspjeh aktivista i aktivistica okupljenih u Koaliciju za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine koji su proteklih godina svojim tijelima branili rijeke i ukazivali na štetnost malih hidroelektrana (MHE). Deklaracija koja je usvojena u Narodnoj skupštini RS i Predstavničkom domu Parlamenta FBiH bazirana je na zaključcima i preporukama Deklaracije o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana, koja je nastala kao reakcija ekoloških udruženja na ogromne štete po lokalne zajednice i životnu sredinu koju uzrokuju male hidroelektrane. Donesena je u novembru 2019. godine na međunarodnoj konferenciji koju je organizovao Centar za životnu sredinu, a kojoj je prisustvovalo 75 predstavnika nevladinih organizacija, institucija i stručnjaka iz BiH i cijele Evrope. Podsjećamo, u BiH je planirano više od 400 MHE od kojih je izgrađeno oko stotinu, koje u većem dijelu godine svojim radom ostavljaju korita rijeka skoro potpuno suha. Tokom odlučivanja o izgradnji MHE u BiH, javnost nije adekvatno uključena, građani su uskraćeni za informacije i pravo da se na demokratski način izjasne o tim projektima. Izgrađene MHE su nanijele veliku štetu prirodi i lokalnim zajednicama, a odgovornost za to treba da snose oni koji su svojim potpisom dali saglasnosti i dozvole za gradnju ovih po prirodu i društvo štetnih projekata.
