Knjiga sedmice: “Istočni diwan” Dževad Karahasan

U svoja četiri romana: Istočni diwan, Stidna žitija, Stid nedjeljom i Šahrijarov prsten, Karahasan umjetnički sugestivno i upečatljivo sublimira sve one vrijednosti koje su plijenile u njegovom ranijem pismu.

I esej, i drama, i kritika, i filozofska opservacija se perfektno kondenziraju u romanesknom iskazu , potvrđujući tačnost stava o romanu kao umjetničkom sublimantu različitih umjetničkih formi, pri čemu roman brže reagira na promjene u literaturi prihvatajući promjenljivost okvira vlastitog žanra kao jednog od ključnih elemenata svoje prirode.
Istočni diwan u mnogome karakterizira dezintegracija historijskog romana i obrazovanje na njegovim osnovama prozne strukture koja prevazilazi strogo shvaćene različite romaneskne tipološke granice.

U postavljanju historijskih zbivanja narativnog okvira i ambijenta priče, Istočni diwan na fonu komunikacije, odnosno dijaloga među kulturama Istoka i Zapada, seže u daleku prošlost, odnosno sam nastanak perzijsko – arapskog modela kulture i književnosti, da bi se ovaj kulturološki model ukrstio sa duhovnim obrascima savremene zapadne civilizacije.

Diwan je ustvari sastavljen iz tri veće cjeline koje se nastavljaju jedna u drugoj, da bi se ukupnost njihova značenja realizovala na planu makrostrukture. Svaka cjelina posjeduje jednistveno mjesto radnje i fabularnu nit blisku klasičnom određenju rasta napetosti i tragičnog raspleta, pa tvrdnja o arabesknoj organizaciji romana ne iscrpljuje sve moguće planove strukture. Jer, nakon što se odgonetnu sve semantičke mogućnosti jednog od dijelova romana, otvaraju se prostori druge priče.

U Istočnom diwanu, Karahasan pronicljivom analitičnošću dovodi u sumnju mnogo šta u šta dotad nije bilo sumnje. A završnim riječima romana: “Pa život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako stvori dva nova. Šta se tu može.”, naglašava da je život nerješiva zagonetka i da je njegova draž ne u odgonetki, nego u odgonetanju.

O piscu:

Dževad Karahasan (rođen u Duvnu, danas Tomislavgrad 1953) jugoslavenski i bosanskohercegovački je književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.

U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu.

Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Ukrajini, Češkoj, Kosovu , Poljskoj, Singapuru  i SAD.

Živi i radi u Grazu i Sarajevu sa suprugom Draganom Tomašević-Karahasan