1. decembar – Svjetski dan borbe protiv HIV/ AIDS-a
Na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od 1988. godine obilježava se Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a.
Svrha obilježavanja jeste podići svijest javnosti o ovoj opakoj bolesti, pokazati solidarnost prema oboljelim osobama, smanjiti stigmu i diskriminaciju oboljelih osoba, ali i skrenuti pažnju na opasnosti od rizičnog ponašanja. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se i u našoj zemlji različitim manifestacijama i tribinama.
Simbol borbe protiv HIV/AIDS-a je crvena vrpca, koja je postala širom svijeta prepoznatljiv znak solidarnosti sa zaraženim i oboljelim osobama. HIV virus napada samo čovjeka, a ovaj virus je preduvjet da se oboli od SIDE ili AIDS-a. Bolest je zarazna i zasad neizlječiva.
Od početka epidemije, gotovo 78 miliona ljudi je zaraženo virusom HIV-a, a oko 34 miliona ljudi umrlo od HIV-a. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Zajedničkog programa UN za borbu protiv HIV//AIDS-a iz 2014. godine, u svijetu trenutno živi oko 36.9 miliona ljudi zaraženih HIV-om. Preko 2 miliona ljudi se godišnje zarazi virusom HIV-a, a više od milion osoba umire od HIV-povezanih uzroka širom svijeta. Procjenjuje se da 0,8% odraslih osoba u dobi 15-49 godina u svijetu živi s HIV-om, iako teret epidemije i dalje znatno varira među državama i regijama.
Šta je AIDS ?
Sindrom stečene imunodeficijencije (SIDA/AIDS) je klinička manifestacija bolesti koju izaziva virus humane imunodeficijencije (HIV). Virus uzrokuje pad imuniteta i nesposobnost organizma da se bori protiv različitih infekcija i bolesti.
Kako se prenosi HIV?
Izvor infekcije je HIV-om zaražena osoba u svim stadijima infekcije. Najčešće zabilježeni put zaraze bio je nezaštićeni spolni odnos. Bolest se prenosi i putem injektiranja droga nesterilnim priborom, prijenosom sa zaražene majke na dijete tokom poroda odnosno dojenja, a najrjeđe primanjem zaraženih krvnih derivata. Mogući su i drugi načini prijenosa.
Rizičan je svaki kontakt ozlijeđene kože odnosno sluznice s krvlju odnosno sjemenom tekućinom ili sekretom rodnice zaražene osobe. Vjerojatnost prijenosa HIV virusa povećava obolijevanje od neke druge spolno prenosive bolesti (gonoreja, klamidija, sifilis, trihomonijaza, HPV, genitalni herpes, hepatitis i druge).
HIV se NE prenosi rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim međuljudskim kontaktima, dodirom s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vozu, tramvaju ili autobusu, upotrebom javnih zahoda, bazena ili sauna, posuđem za jelo, čašama, posteljinom, šmrcanjem, kašljem i kihanjem, uobičajenim pregledom kod doktora, niti uobičajenim pregledom i popravkom zuba kod stomatologa, putem domaćih životinja, insektima, davanjem krvi ili tijekom uobičajene njege oboljeloga od AIDS-a.
Dijagnostika HIV infekcije i AIDS-a
Od infekcije do pojave kliničkih manifestacija bolesti (AIDS) može proći od 6 mjeseci do preko 10 godina. To prije svega zavisi od imunološkog odgovora inficiranog organizma.
Procjena stadija HIV infekcije se vrši na osnovu podataka dobijenih tokom razgovora i pregleda, dodatnih pretraga i laboratorijskih nalaza za koje ljekar (infektolog) utvrdi da je potrebno uraditi.
Faze HIV infekcije
Prva faza je asimptomatska, u kojoj se pojavljuju nespecifični simptomi slični simptomima prehlade kao što su temperatura, glavoblja, malaksalost. Limfni čvorovi mogu biti uvećani i bezbolni. Ovakvi simptomi traju mjesec dana. Obično se u ovom razdoblju postavlja dijagnoza bolesti nepoznatog ili virusnog porijekla (nalik gripi). Tada je oboljela osoba veoma zarazna. Nakon ove faze simptomi se potpuno gube, nekada i na više godina, kada počinju simptomi AIDS-a.
Simptomatsku HIV infekciju karakteriše pojava simptoma i znakova koje često ne prepoznaju ni pacijent niti ljekar. Postepeno se razvijaju temperatura koja traje dugo, noćno znojenje, uvećani i bezbolni limfni čvorovi (na vratu, preponama, ispod pazuha), neobjašnjivi umor, brzo zamaranje, otežano disanje, suhi kašalj, bol u grudima, gubitak tjelesne težine, dugotrajni proljev, pojava bijelih naslaga u ustima, jeziku i ždrijelu. Vrlo rano virus zahvata i ćelije centralnog nervnog sistema, pa se javlja slabost mišića, slaba koordinacija i usporenost pokreta, podrhtavanje ruku, otežano pamćenje i slaba koncentracija, apatija i depresija.
Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Federaciji BiH
U Bosni i Hercegovini prvi slučaj infekcije HIV-om zabilježen je 1986. godine, dok je do 2015. godine registrovano 287 HIV infekcija. U 2015. godini u BiH je registrirano 13 novih HIV infekcija (FBiH 10, RS 3), od kojih 6 sa razvijenim AIDS-om (FBiH 5, RS 1). U posljednjih 5 godina, u BiH se prosječno registrira 20-25 novih HIV infekcija.
Do 01.12.2020. godine, u Federaciji BiH je registrirano 249 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je 105 razvilo AIDS, a u istom razdoblju 52 oboljele osobe su umrle. U 2020. godini, u Federaciji BiH je 12 novodijagnosticiranih, od čega su 4 oboljela razvila AIDS.
86,7% registriranih osoba sa HIV infekcijom su muškog, a 13,2% ženskog spola. Najveći broj registriranih infekciju su dobili u dobi 20-29 godina (32,2%), zatim u dobi 30-39 godina (31,5%) i u dobnoj skupini 40-49 godina (23,2%).
Bitno je znati!!!
Na teritoriji cijele BIH postoji mogućnost besplatnog, dobrovoljnog, anonimnog testiranja na HIV i druge seksualno prenosive bolesti u DPTS centrima. Jedan od DPTS centara u Sarajevu je Klinika za infektivne bolesti KCUS.
Svjetski dan borbe protiv SIDE je prvi decembar ali borba traje svaki dan!
