Žena heroj, inspiracija za hrabrost i odlučnost Arifa Kahriman: Ako smo ravnopravne u ratu, želimo to biti i u miru

Žena heroj, jedna od mnogih žena koje su bile pripadnice Armije BiH, inspiracija za hrabrost i odlučnost medicinska sestra Arifa Biba Kahriman bila je gošća programa Radio Ilijaša povodom Osmog marta-Međunarodnog dana žena.

Prije rata Biba je završila Medicinsku školu, ali nije bilo posla u njenoj struci pa je radila u Željezari Ilijaš. Rat ju je zatekao u Misoči, gdje je živjela sa mužem i dvoipogodišnjim djetetom. Dobila je zadatak da oformi sanitet, a svi su mislili da rata neće biti i da stanje opasnosti neće potrajati. Prevarili su se, rat je potrajao četiri godine.

–Nas žena je bilo puno u ilijaškoj brigadi, kurirki, kuharica, u sanitetu, kao i u komandi. Danas niko o njima ne priča i ne sjeća ih se. I mi same moramo da se borimo, da imamo svoj stav. Možda je moja sreća bila da sam u svom selu, među svojima i nikad nisam doživjela niti jednu neprijatnost zato što sam žena. Iako je bilo teško, za mene je to bilo jedno veliko životno iskustvo koje ne bih mijenjala. Spremali smo ranjenike, otpremali za Brezu, kad krene ranjenik počne plakati zato što ja ne idem s njim.  Postoje anegdote, ako bi vojnici nešto psovali pa ih drugi upozorili da sam ja tu, rekli pa što ako je Biba tu, ona nije žena. Meni je to bilo simpatično, prisjetila se Biba za Radio Ilijaš.

Vratila se u Ilijaš 1996. godine odmah nakon reintegracije, njena kuća u Misoči, kao i sve druge, bila  je srušena. Grad je bio zatrpan smećem, sumoran, glavne ulice pune smeća, ali im je bilo drago da su nakon izbjeglištva ponovo došli u svoj grad.

Medicinski radnici uvijek su bili blizu linije odbrane u ratu.

–Mi smo bili 50-100 metara od rova. Ja sam bila načelnik saniteta u 126. Ilijaškoj brigadi, jer naša općina nije imala ljekara a to je mjesto bilo predviđeno za ljekara. Obavljala sam tu funkciju kako sam najbolje mogla, imali smo obučene sestre koje su radile i željele biti s nama  i moje kolegice i kolege nisu u poslu zaostajali za mnom. Nažalost, sanitet je pogođen u više navrata, imamo kolegice koje su ranjene i invalidi su i ne spominju se, u Domu zdravlja Ilijaš ima ih pet-šest, rijetko ih se ko sjeti, mada sam čula da Udruženje RVI povodom Osmog marta daje novčanu nagradu, što mi je drago, kazala je Biba.

Govoreći o razdoblju pandemije koronavirusa, podsjetila je na težak položaj i neadekvatnu plaću radnika u zdravstvu.

–Puno je naših kolega, ljekara, vozača, sestara umrlo u toku pandemije. Svi smo bili izloženi, bolovali i prebolovali, prevelik je teret stavljen na naša leđa, a vrlo je nezahvalno, nismo znali kako da pomognemo, a nismo mogli ni stajati po strani. Naš posao nije cijenjen, a da ne govorimo o plaćanju.

Tužno je, kaže  naša gošća, da se žene još moraju boriti da se priznaju njihova prava u 21. stoljeću.

–Osmi mart, nažalost, pretvorio se u poklanjanje cvijeća i poklona, a on je nastao kao rezultat borbe za ravnopravnost i dalje se borimo za to u 21. stoljeću. Govore nam da smo i same krive, možda i jesmo, naše je društvo patrijarhalno i taj mentalitet nam je urođen i odgajane smo na taj način. Ne moramo biti  ravnopravne u svim stvarima, neke stvari ne mogu uraditi, ali neke sigurno kao žena mogu bolje od muškaraca. Evo recimo, nećete vidjeti muškarca da radi na kioscima gdje nema toaleta i prozor mora biti otvoren, u privatnom sektoru recimo mogu ostati bez posla ako odluče osnovati porodicu. Zatim, žena koja ne želi da rađa, ne može sama donijeti odluku, to mora muž. A boriti se moramo, ako smo ravnoprave bile u ratu, u rovu, liniji, izložene svemu, zašto to ne možemo biti sad. Mladi naraštaj treba da se usmjerava da traži svoja prava, ekonomsku nezavisnost, a posebno se treba insistirati na obrazovanju i jačanju pozicije žene u društvu, poručila je za kraj Arifa Kahriman.