Prvi je dan Velikoga tjedna – Cvjetnica

Prvi je dan Velikoga tjedna – Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se u Katoličkoj crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama.

Na misama u crkvama  čitaju se i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice.

Sa Cvjetnicom počinju dani intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.

Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi.

Cvjetnicom počinje Veliki tjedan, spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdijenje.

Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog – Isusa Krista treći dan uskrsao od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo.

Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.

Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme. Također se umivalo u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito, s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.

Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude preuzelo je kršćanstvo tumačenjem proljetne obnove kao obnove čovjeka.