Povelja Kulina bana napisana prije 833 godine

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. To je najstariji bosansko-hercegovački državni dokument, ali i najstariji poznati pisani dokument južnih Slavena, te prvi poznati diplomatski dokument kojeg je izdao neki bosanski vladar.  

Napisana je u vrijeme kada se srednjovjekovna bosanska država širi i jača, pa su se i bosanski vladari počeli aktivnije uključivati u međunarodne odnose.

“U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka…”

Ovim riječima započinje Povelja bosanskog bana Kulina, koja svjedoči o višestoljetnoj bosanskoj državnosti i smatra se rodnim listom Bosne i Hercegovine.

Taj pravni spis je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Gervasiusu ili Krvašu, kako bi regulirao trgovačke odnose sa tada najvažnijim trgovačkim partnerom svoje zemlje – Dubrovnikom.
Poveljom se dubrovačkim trgovcima daje sloboda trgovanja u Bosni bez plaćanja poreza, ali im se i jamči sigurnost, te nadoknada eventualne štete.

Povelja svjedoči i o postojanju pisarske kancelarije na banovom dvoru, što opet dokazuje i dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu. Sljedeća dva stoljeća Povelja će biti i obrazac za sastavljanje sličnih međudržavnih ugovora.

Dvojezična Povelja Kulina bana pisana je latinicom na latinskom, te bosanskom varijantom ćirilićnog pisma, bosančicom na starobosanskom narodnom jeziku, što je čini i prvim poznatim dokumentom pisanim na domaćem jeziku.

Obično su ovakve dvojezične povelje rađene u četiri primjerka, po dva za obje strane, pa je zato pomalo neobično što su tri primjerka Povelje Kulina bana čuvana u Dubrovniku.

Dva prepisa Povelje se nalaze tamo i danas, dok je treći primjerak, koji se smatra originalom, ukraden u 19. stoljeću i danas je u vlasništvu muzeja Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu.