Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš još uvijek vodi jednu od najtežih borbi u našem društvu. Članovi i porodice iz godine u godinu traže posmrtne ostatke svojih najmilijih, koji su odvedeni u logore i ubijeni prije trideset godina. Jedna od njih je i Zekija Avdibegović, koja traži posmrtne ostatke sina i muža.
U junu 1992. godine građani Ilijaša su zaroboljeni, te je na ovom prostoru bilo nekoliko logora u kojima su bili zatvoreni Bošnjaci i Hrvati. Neki su razmijenjeni, a neki su odvedeni i ubijeni, i od tada im se gubi svaki trag. Još uvijek se traga za 45 nestalih osoba na području Ilijaša. Zekija Avdibegović, predsjednica Udruženja porodica nestalih općine Ilijaš ističe da je najbitnije što se desilo u ovoj godini, identifikacija jedne osobe.
„Radi se o nepotpunim ostacima i idemo na to da prihvatimo ukop i nekoliko pronađenih kostiju, da ta osoba dobije ime i prezime kao dokaz da je nekad živjela i da je na zločinački način ubijena. Iako pronalazimo mali dio kostiju, mi moramo nastaviti da tražimo naše najmilije. I ove godine provodili smo naše teške ali redovne aktivnosti. Imamo saradnju sa različitim institucijama ali moram kazati da slabo rade ono što trebaju da rade. To su Institut za nestala lica, Tužilaštvo BiH, sudovi. Kada bi oni radili mi bismo na taj način došli do podataka o grobnicama. Učestvujem na svim seminarima i konferencijama i uvijek kažem istu stvar: da nadležne institucije rade svoj posao, Udruženje porodica nastalih ne bi ni trebalo. Ali moramo da postojimo prvenstveno kako bismo svojim djelovanjem pravili pritisak da rade“, istakla je Avdibegović.
Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš sarađuje sa međunarodnim organizacijama i Općinom Ilijaš. Također, Avdibegović ističe slabu saradnju sa nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine.
„Obilježavamo 09. juni – Dan nestalih općine Ilijaš kao i 30. august uz pomoć Međunarodnog crvenog križa. Uz naše smo porodice prilikom identifikacije iako sam i ja jedna od porodica koja traži kosti svojih članova. Trudimo se da budemo jedni uz druge koliko možemo. Mi tragamo za još 45 osoba. Vrlo teško dolazimo do informacija i zbog toga nam je od izuzetne važnosti da institucije rade. Pozivam institucije da ozbiljno rade jer imaju pristup svim arhivama kako domaćim tako i stranim. Zakon o nestalim osobama je usvojen 2004. godine i nikada nije implementiran. Svjesni smo i drugih problema ali zaista očekujemo da i se radi i na rješavanju ovog problema. Pozivam porodice da prihvataju za ukop i jedan fragment kosti kako bismo ostavili bar nišan. Zbog generacija koje dolaze, kad nas ne bude bilo“, kazala je Avdibegović.
„Govorite, šutnja je bol duše“ poruka je koju je Zekija Avdibegović poslala i ovaj put svima onima koji imaju informacije o nestalima, jer “neko zna, negdje u nekim ladicama postoje podaci gdje su ti ljudi odvedeni, gdje su ubijeni, gdje su sakriveni”.
